Hrvatski    English
  
- MAPA WEBA
- PRAVA DJECE
- PRISTUPNICE
- KAKO DO NAS?
- ARHIVA DOGAÐAJA
- DONATORI


 
Free Page Rank Tool
 
   
 
     
 
 
Autori: I. Šklempe, M. Radman (2003.)

 Fizioterapijski pristup kod reumatoidnog artritisa

    Pacijent bi trebao što prije početi sa terapijom nakon što mu je dijagnosticiran reumatoidni artritis. Rani početak terapije pomaže u duljem očuvanju funkcije i samostalnosti pacijenta. Edukacija pacijenta je izrazito bitna i potrebna od same dijagnoze bolesti jer su istraživanja pokazala da se takvi pacijenti lakše suočavaju sa bolešću i bolje surađuju u svojoj terapiji te rijeđe pate od depresije.

 Fizioterapijska procjena

     Subjektivna procjena

        Intervjuom se dobivaju svi bitni podatci od pacijenta o njegovoj bolesti. Takav oblik pregleda se radi na prvom susretu, ali je potreban i u daljnjoj terapiji radi stalnog uvida u stanje pacijenta. Uz uobičajne informacije o općenitoj medicinskoj prošlosti i trenutnim tegobama, bitno je da terapeut utvrdi mogućnost nošenja pacijenta sa problemima. Terapeut mora utvrditi jakost, učestalost i kvalitetu boli te savjetovati pacijentu kako da umanji bol. Treba utvrditi što pacijent smatra najvećim problemom i to postaviti kao prioritet terapije, ali postaviti i druge ciljeve terapije. Potrebno je utvrditi kvalitetu pacijentovog života na početku terapije. Trajanje jutarnje zakočenosti može biti znak aktivnosti bolesti, ali je ona vrlo subjektivna i varijabilna. Potrebno je saznati sve prethodne terapije ako ih je bilo i njihov učinak u cijelini. Informacije o obitelji su bitne jer članovi obitelji često budu potpora oboljelima, a poželjno ih je povremeno educirati o bolesti i terapiji.

     Metode mjerenja

        Najstarija metoda mjerenja je Steinbrockerov funkcionalni indeks koji je kasnije prerađen od Hochberga. Ovaj indeks kategorizira pacijente u četiri funkcionalna razreda. Modificirani Stanford Health Assesment Questionnaire je pouzdano mjerilo funkcionalne sposobnosti koje sadržava 20 svakodnevnih radnji i pacijent ocjenjuje težinu izvođenja tih radnji. Često se koristi u Velikoj Britaniji i zahtjeva samo nekoliko minuta za provedbu.
    Druge metode koje mjere bolest zglobova uključuju AIMS i promatraju općenito stanje pacijenta, njegovu funkcionalnu sposobnost i aktivnost bolesti. Korišten je za istraživanja lijekova. Bell smatra da se tek treba razviti metoda mjerenja koja je osjetljiva, pouzdana i primjenjiva te utvrđuje funkciju, zdravstveni status i sposobnost individualno za svakog pacijenta. Recently Quality of Life upitnik izazvao je velik interes. Metoda mjerenja je razvijena da identificira specifične aspekte reumatoidnog artritisa koji u ranijim upitnicima nisu uzeti u obzir. RAQoL mjeri bol i zamor te ostale specifične probleme bolesti. Utvrđeno je da ima primjenjiv oblik i da se rezultati mogu vrednovati te da je dobro prihvaćen od pacijenata. Potrebno je 6 minuta za provođenje.
    Vizualno-analogna skala (VAS) je druga raširena, ali poprilično subjektivna mjera s kojom se mogu odrediti neka obilježja bolesti poput boli, ukočenosti, nesposobnosti i frustracija.

     Objektivna procjena

        Ritchie index
        Ovo je ustaljena i vrlo primjenjivana metoda ispitivanja osjetljivosti zglobova. Radi se pritisak na rubove svih zglobova osim kukova, cervikalne kralješnice, talokalkanealnog i središnjeg tarzalnog zgloba gdje se osjetljivost ispituje pasivnim pokretom. MCP i PIP zglobovi se računaju kao jedan zglob. Kada se računa indeks prema pacijentovom odgovoru na palpaciju važno je da isti ispitivač ispituje svaki put zbog jednakih uvjeta ispitivanja. Bodovanje Ritchie artikularnog indeksa je takvo da za neosjetljivost daje nulu, za bol daje 1, za bolni uzvik daje 2, za bolni uzvik i povlačenje uda daje ocjenu 3. Ukupni rezultat dobivamo zbrajanjem svih rezultata pojedinih zglobova.

     Thompson/Kirwan artikularni indeks

        Ovo je rašireni način testiranja koji utvrđuje prisustvo otekline. Vrednovanje ovisi o veličini otekline i količini sinovijalne tekućine. Velika je važnost ovog mjerenja u podučavanju pacijenata da evaluiraju vlastite zglobove i aktivnost bolesti.

     Procjena zglobova

        Uz praćenje svih zglobova kao cjeline, fizioterapeut mora točno dokumentirati opseg pokreta, jakost mišića, elastičnost ligamenata, deformitete i funkciju svakog zgloba posebno, uključujući i one koji nisu zahvaćeni bolešću. Za osobe oboljele od kronične progresivne bolesti kao što je RA potrebno je redovito raditi takva mjerenja da bi se na vrijeme utvrdile promjene. Korisno je mjeriti pacijenta u isto doba dana.

     Opseg pokreta

        Opseg pokreta možemo mjeriti koristeći goniometar. Također je korisno raditi video zapise kao i metode mjerenja mjernom trakom između fiksnih točaka na kostima. Bitno je i utvrđivanje krajnjeg osjeta pokreta.

     Mišićna snaga

        Oxford skala je trenutno najkorištenija objektivna metoda mjerenja kod reumatskih bolesnika. Također ima mnogo ograničenja u smislu točnosti i osjetljivosti te uključuje visoki stupanj subjektivnosti ispitivača. Snagu treba testirati na nekoliko pozicija unutar mogućeg opsega pokreta izbjegavajući izazivanje boli ako je to moguće. Ručni dinamometar se ponekad koristi za mjerenje snage s većom točnošću, ali nije toliko raširena njegova upotreba.
    Nova tehnologija omogućava kompjutersko snimanje izotoničke i izometričke mišićne snage. Takva mjerenja imaju visoku točnost, ali su uglavnom nedostupna. Rehabilitacija ovih pacijenata usmjerena je prema povećanju ukupne funkcije, ali nije vjerojatno da će ikada doseći puni opseg pokreta ili mišićnu snagu kao prije bolesti zbog strukturalnih promjena u zglobovima. Ovi sofisticirani uređaji rašireni su u kliničkim istraživanjima, a nadamo se da će uskoro biti dostupni i fizioterapeutima u svakodnevnim ispitivanjima reumatskih bolesnika.

     Deformiteti

    Svi deformiteti bi trebali biti redovito kontrolirani, a sve promjene trebaju se zabilježiti.

     Elastičnost ligamenata

        Svim bitnim ligamentima, osobito onima koji nose težinu, mora se testirati integritet. Poduzimanje mjera kao što povećanje mišićne snage i korištenje udlaga pomaže u zaštiti ligamentarnih struktura.

     Funkcija

        Pacijentov subjektivni osjećaj o vlastitom funkcionalnom stanju fizioterapeut treba provjeriti objektivnim metodama procjene. Poželjno je predložiti pacijentu lakše načine izvođenja pojedinih zadataka kojima se štedi energija i štite zglobovi. Terapeut treba odlučiti koje funkcionalne mjere treba uzeti u obzir s obzirom na subjektivne i objektivne rezultate ispitivanja. Primjeri takvih zadataka su sposobnost oblačenja veste u pet sekundi, češljanje kose, pisanje, obuvanje cipela, ustajanje i penjanje po stepenicama.

 Fizioterapijska intervencija

     Krioterapija (masaža ledom)

        Smanjuje temperaturu, bol, upalu, oteklinu i krvarenje tkiva. Terapija izbora kod ozljede mekih tkiva i akutne boli. Krioterapija ima dugu tradiciju primjene kod kroničnih upalnih bolesti. Komadi leda snižavaju temperaturu kože koja je povišena zbog upale. Hlađenje će smanjiti oteklinu i proizvodnju tvari koje izazivaju i povećavaju bol. Kontraindikacije se trebaju uzeti u obzir osobito ako se radi o potencijalnom vaskulitisu ili Raynaudovom sindromu. Led se može primjenjivati redovito dva puta dnevno te se može preporučiti pacijentu da ga primjenjuje kod kuće.

     Toplina

        Primjena topline na upaljeni zglob nije preporučljiva jer povećava već prisutnu upalu u zglobu. Tijekom remisije se koristi jer je vrlo ugodna pacijentu, smanjuje bol uklanjajući mišićni spazam, ima smirujuće djelovanje na živčane okrajke i može aktivirati mehanizam kontrole boli. Blaga površinska toplina može facilitirati stretching zahvaćenih zglobova povećavajući rastezljivost kolagena. Toplina se može primijeniti u obliku boce s toplom vodom, infracrvene svjetlosti, parafinske kupke ili toplih obloga. Parafinska kupka pomaže očuvanju vlažnosti suhe i iritirane kože. Može se koristiti i kao priprema zgloba za vježbu.

     Terapijsko vježbanje

        Ovo je vjerojatno najvažnije područje fizioterapije te zahtijeva vještine, maštu i stručnost. Određivanje programa vježbanja će se razlikovati ovisno o svrsi vježbanja, aktivnosti bolesti, izvanartikularnim manifestacijama i dostupnoj opremi. Pacijent može vježbati u dvorani, bazenu ili kod kuće. Program bi trebao biti raznovrstan i prihvatljiv. Povećavajući mišićnu snagu, izdržljivost i aerobni kapacitet koji su smanjeni kod reumatoidnih pacijenata možemo postići poboljšanje stanja, npr. smanjenje boli, otekline i jutarnje ukočenosti. Vježbe opsega pokreta mogu pomoći metabolizmu u zglobu i protoku krvi smanjujući edem i ukočenost. Također je dokazano da umjerena tjelovježba ima pozitivne učinke da imunološki sustav i poboljšanje psihičkog stanja pacijenata. Trening snage trebao bi uključivati pažljivu primjenu otpora da se izbjegne daljnje oštećivanje već istegnutih ligamenata. Potrebno je praćenje poboljšanja snage, funkcije i izdržljivosti te radi motivacije rezultate predočiti pacijentu. Ispravno izvođenje vježbi mora biti pod nadzorom fizioterapeuta.

     Elektroterapija

        Kratki val, interferentne struje, galvanizacija, dijadinamske struje i magnetoterapija jesu metode kojima se postiže analgezija, toplinsko djelovanje ili se postižu biostimulirajući učinci. Pulsne kratkovalne struje se koriste za smanjivanje upale i otekline.

     Električna mišićna stimulacija

        Primjenjuju se kod kljenuti mišića zbog oštećenja perifernih živaca dok se čeka oporavak živca. Električnim stimulusima izaziva se kontrakcija paretičnog mišića i čuva njegova kontraktilna sposobnost.

     TENS

        Transkutana električna nervna stimulacija (TENS) jest posebna metoda elektroterapije kojoj je cilj suzbijanje boli. Električni impulsi potiču relaksaciju i blokiraju ulaz bolnih podražaja u leđnu moždinu. Aparat je malen i prikladan za kućnu upotrebu.

     Laser

    Svjetlosna energija unosi se u tkiva i ondje povećava protok krvi te potpomaže cijeljenje tkiva.

     Ultrazvuk

        Primjena akustičnih vibracija koje prodiru u tkiva do 6 cm dubine. To su mehanički titraji koji zagrijavaju tkiva, povećavaju protok krvi, potpomažu cijeljenje tkiva, remodeliranju ožiljnog tkiva u histološki i funkcionalno punovrijedno vezivno tkivo, smanjuju bol i kroničnu upalu. Sonoforeza je metoda unošenja ljekovite kreme u kožu uz pomoć ultrazvuka.

     Hidroterapija

        Ovakva vrsta terapije je poznata od starina, a nedostatak je skupoća i nedostupnost. Najveća primjena hidroterapije je kod rasterećenja bolnih i nestabilnih zglobova. Temperatura vode koja je oko 36°C pomaže opustiti površinski mišićni spazam i smanjiti bol. Može se koristiti vodena struja i otpor za jačanje mišića bez stresa za zglobove. Treba svaki put utvrditi postoje li kontraindikacije, osobito u imunosuprimiranih osoba i onih sa sistemskim manifestacijama bolesti. Kod nestabilnosti cervikalne kralješnice treba biti osobito oprezan.