Potaknuta istraživanjem dr. Hamera (on je obolio od raka, nakon što mu je sin umro) koji traži uzročnu vezu teških bolesti, pa i artritisa s odvajanjem od roditelja (traumatsko iskustvo), pitam da li je bilo toga u vašem slučaju..

"Part of Dr. Hamer's study is doing CT scans of the brain and being able to find spots on the brain that match spots on other people's brains fighting the same disease."

http://www.mail-archive.com/sustainable ... 74626.html

Germanska Nova Medicina
http://www.nova-medicina.net/index.htm

Moj odgovor je DA jer je s 10 dana života zavšila u bolnici.

Naš odgovor NE,nije bilo odvajanja,osim kad je adaptirana u vrtić.
Ali nije bilo plača,išla je sa veseljem,i naravno nije bila cijeli dan a noć pogotovo.

Jesi se ti odvajala, npr ostajala u bolnici?

Nama isto nije bilo nekog traumatičnog odvajanja.

E to jesam kad sam bila trudna sa blizancima,U PRAVU SI JA SAM SKROZ ZABORAVILA.

Dragice koliko je to bilo prije bolesti?

Negdje 10 mjeseci.

Kod nas nije bilo "naprasnog" odvajanja nego "naprasnih" događaja koji su uvjetovali aktivaciji bolesti.

Pa tako nekako ga Hamer i zove..
Uzročnik svake takozvane bolesti je uvijek biološki konflikt, jedan visoko dramatičan šokantni doživljaj u subjektivnom univerzumu, zvani DHS

Da kad se sjetim razdoblja i ja sam jako loše bila zbog tog odvajanja.
Ali nisam imala izbora,ona se činila ok i znam da joj je bilo jako teško bez mene,samo mislim da bi sad to puno gore prihvatila nego što je onda.
Sad ako idem na dva sata već je užas a kamoli da sam na dva mjeseca odsutna, i neponovilo se.
Jako su vezani za mene,svi četri,ali kad se sjetim razdoblja kad sam bila u bolnici moj sin je bio toliko ljut na mene da nije uopće htio samnom razgovarati,komunicirati na bilo koji način,pa čak me nije htio gledati.
Jedva sam ga opet dobila,a sad je duša jedna mala,jedno veliko srce.

Odvajanje odma čim sam je rodila, nije bila prvih 12 sati samonom jer to oni tako u rodilištu rade kad žena rodi kasno u noć (da mi je tad bar bilo pameti )
Onda su mi je ujutro donili i bile 2 dana skupa pa je dobila jaku žuticu (bilirubin 320) tako završila u inkubator nekih 6 dana

E da se može doživjeti nešto jako ružno od liječnika može i tekako,
danas kad sam dovela svog sina na hitnu pedijatriju na Rebro primila ga neka isfrustrrana liječnica koja ne zaslužuje da bude,saznat ću ime pa ću je javno izložit jer je zaslužila.
Moj sin sa otečenim i upaljenim prstićima bude primljen na hitnu gdje nam ta takozvana liječnica uzima anmnezu i naravno
moj sin sjedi u krilu izbezumljen jer je još mali.
Ja ga milujem i ljubim a ona će meni šta ga sad cmačete da meni dokažete da volite svoje dijete,sad ga neterbate smakat
što reći osim da sam joj odgovoriula da nisam ja došla po njeno uvjerenje nego da mi pomogne sinu.
Hvala bogu pa je došla doktorica Vidović koja je stvarno divna i puna razumjevanja završila započeto,
moj sin je ostao u bolnici sa sumnjom u vaskulitis ili eventualno na infekciju.
Toliko od odvajanju i očito više nesmijemo ni djecu ljubiti jer se to na takav način doživaljava,
mislim da je stvarno strašno da dijete koje treba malo više pažnje kad je bolesno smatra cmakanjem i dokazivanjem.

Dragice strašno mi je žao zbog sina,ali držite se i sve će biti u redu A što se tiče liječničke neljubaznosti ja bih mogla roman napisati o ponašanju i izjavama liječnika koji je moju I vodio u Mostaru na samom početku bolesti. Mene najviše pogodilo kad zbog njezinog plača ( a radilo se o djetetu od 2,5 god.) za vrijeme vizite ne ulazi u njezinu sobu, uz komentar( koji nije bio šala) " VIDI SE DA SI ŽENSKO, SAMO VI MOŽETE BITI TOLIKO NEPODNOŠLJIVE."
Nikako mi nije jasno kako neki liječnici mogu imati tako grub i netrpeljiv stav prema pacijentima, a posebno bi trebali biti tolerantni prema djeci.

dragice kako je sin?