Otvorena mi je ova stranica od nekih 14:30 i prvo, nikako da stignem sjesti ili da odlučim šta da napišem.
I još uvijek ne znam šta da napišem a znam da moram nešto.
Tako da ću početi sa današnjim danom.
Spavala do tamo, spavala tamo, spavala do doma. Sjajna ekipa, danas je već bila kod logopeda, već ima određenog rehabilitatora koji će ju uzimati svaki dan. Moramo se još pobrinuti za nove udžbenike jer ovi do sada ne vrijede, bilo joj je ok, devetero učenika, vesela i ljubazna učiteljica. Malo joj je pred kraj pofalila stara učiteljica i razred, ali nadam se i mislim da to Kety bude bez problema prihvatila i da će se sprijateljiti sa novim društvom. Imamo još papirologije, budu se nekako snašli dok ne skupim sve nove knjige. Uglavnom, za prvi dojam nemam ništa loše za reči.
Što se tiče kava, prijevoza i ostaloga...još uvijek nemam riječi, "hvala" je glupa riječ za takvo nešto a i mislim da je premala.
Ali, da vas nasmijem malo u svemu:
Kako parkiram nekih dvije tramvajske stanice dalje, radi plačanja parkinga, na povratku smo se provezle tramvajem, i naravno da sam ja bila šverc- komerc bez karte, ali si mislim, nakon toliko godina valjda neće naići, šta mislite da li je???
Pa naaaaravno!
Tek što smo ušle pojavi se likić iz snova, dva čovjeka nas dijele, stojimo jer naravno, zašto bih sjela radi tih dvije stanice, ja okrenuta leđima i sagnuta prema maloj, držim nju, držim sebe, držim ruksak sa njezinim papučama i bilježnicama, držim burek i nešto meljem djetetu....vidi sa strane, pored oka kako lik stoji pored mene i meljem i dalje djetetu kako izlazimo sad i kako smo se baš malo vozile. Hehe, lik se okrenuo a nas dvije šmugnule van
.
