Eh čestitam svim mamama prvašića! Sretno dalje u život

Evo i mi smo preživjeli prva četiri dana i sve super prošlo. Ja sam bila nervozna i puna straha kako će sve proteći, ali dobro je. Ona presretna, učiteljica divna pa i nama puno lakše.

čestitke prvašićima i roditeljima i od nas...
mi smo sada već drugi razred (sin) a slijedeće godine je moja L prvašić...

cestitke i od nas za dake malene...iako se i ja pomalo osjecam ko da je R prvasic, krenuo u peti pa nam je opet sve novo, novo, novo

Da nebi bilo da si nismo javili,eto krenuli i mi u prvi razred,
veselo krenulo,društvo za poludit,zabavni i jako se svi slažu.
Super su mi i još uvjek nekako slatki,zaigrani i razragani kao da su u vrtiću,ali
shvaćaju da postoje obaveze.
Učiteljica nam je dobra,jete malo starija ali super je,djeca je obožavaju,
bar ove prve dane.

Mi smo se susreli nažalost i sa nasiljem nad djecom u školi,strašno iskustvo,i još strašniji osjećaj.
Ukratko sina prvašića,jedan dečko iz razreda,počeo tako da je svaki dan šutao torbu.
Krenulo sa naguravanjem a završilo tako da je taj dječak mog nogama u glavu.
Moj šutio,da nije jedan dječak progovorio ovaj moj nebi riječi rekao, jer mu je mali rekao da će mu nazvati policiju i da će mu mamu odvesti u zatvor. Čak se moj htio ispisati iz škole što me užasnulo do bola.
Odmah smo reagirali na razgovor sa učiteljicom, sa tatom, koji je to sve ignorirao,i na kraju meni pukne film,odmah sam zvala školski tim sa pedagogom, i da se nešto poduzme, jer on je počeo svu djecu sustavno zlostavljat,tako da je jednog malenog gurnio niza stepenice, drugog razbio vratima,a trećem slomio nos. Neću nabrajati dalje,ali ja sam mamu kontaktirala jer od tate mu nema koristi,da bi da nekažem ako nežele sa sinom razgovarat,podnijet tužbu CZSS.
I na kraju svi se uključili,mog sina je ostavio na miru, kao navodno smirio se, ali što me najviše zasmetalo je kad su roditelji od tog dječaka rekli: "Ma neznam zašto dižu tolku paniku zabog malo batina".
Znate cure kako sam šokirana da netko tako može nešto izreći, jer danas nasilnik, a sutra ubojica.
I kad se nešto desi optužuju sustav, koji nema veze jer u ovom slučaju su 7-šnjaci gdje roditelj ide iznositi tako nešto.

Jezivo. Nažalost i to je životna škola, tipična
Vjerujem da si sina sada obradila da ti za svaki problem mora reći, o čemu god se radilo.

To je zaista grozno Dragice, mogu mislit kako se jadničak osjećao.
Ja inače radim u školi tako da sam upućena u puno toga,i to mi je bio dodatni strah pri I polasku u 1.raz.
A što se tiče roditelja od problematične djece to je priča za sebe- u našoj školi prošle god. učenik donio željeznu palicu i tukao drugu djecu, uzeo lizalo trljao ga po podu pa ga djeci silom u usta gurao itd. itd. da bi na kraju gđa.mama rekla da su krivi djelatnici škole, ravnatelj,pedagog i ostali učenici, a njezin " jadničak" ispašta jer je iz imućne obitelji pa su svi ljubomorni na njega

Dragice, baš mi je kuma pričala da je i njezin sin imao sličnih iskustava sa skupinom dječaka pa je morala intervenirati. Ja sam '73. godište i dobro se sjećam da su vrlo rijetki bili oni kojima bi palo na pamet takvo nasilje, pogotovo ne višekratno. Uglavnom bi sankcije (roditeljske i učiteljske) to srezale u startu, a danas - nikom ništa. Mi smo npr. našu I. preselili u drugi vrtić jer smo primjetili da je svakodnevno žalosna jer je jedna starija curica konstantno vikala na nju, ucjenjivala je i branila joj interakciju sa drugom djecom. Kad smo zatražili mišljenje teta one su rekle da im je jako žao, ali da neka djeca znaju biti vrlo okrutna. E, ja se sad pitam - da li ovaj naš sustav povlađuje takvima pa se svi dobri i uljuđeni moraju pred nasilnicima povući u mišju rupu? Vidjevši da nitko nema namjeru ama baš ništa poduzeti, preselili smo se u novi vrtić gdje se, na veliku sreću, I. odlično uklopila. Moram priznati da nas je sva ta situacija bila dobrano rastužila, a mogu misliti kako je to kada se problem desi u školi, na startu. Zato, velika podrška tvom prvašiću i vašoj borbi protiv nasilnika!

Da cure nažalost nasilje je prevladalo svugdje pa čak i u vrtićima,
Kate mene je više šokiralo što je moj sin šutio,jer on nije takav,ali valjda se preplašio kad je ovaj mali rekao da će mu mamu odvesti policija,on se vjerovatno bojao da to nebude istina i da nebi ostao bez svoje mame.
Mamice ono najgore je što više ni učitelji nemaju ovlasti ama baš nikakve,roditelji takvi kakvi jesu samo otežavaju,i dao bog da uvedu kaznu za roditelje djece nasilnika,jer pojedinci reagiraju samo kad ih se udari po đžepu.
Ja nekrivim djecu,oni su malene štruce kad se rode i nemaju pojma,mi ih učimo svemu,hodanju pričanju i da ne nabrajam.
Tako sam uvjerena da nasilje dolazi upravo iz obitelji,ali ni +jedan roditelj neće priznati da je to njegovo dijete,lakše je svaliti krivicu na sustav.
Sustav može samo promjeniti zakon i početi napokon nešto pametno činiti,ali odgajanje je uloga nas roditelja.
Tia ja nikad nebi selila dijete iz te škole, jer ako budem ja bježala sama,,,, neću uopće svoje dijete odgojiti ispravno,jer na takav način samo dajem nasilniku put da i drugu djecu maltretira.
a TO SIGURNO NIJE RJEŠENJE.
JA SAM poduzele sve i u stanju sam ići jako daleko za svoju djecu,moj apel je upravo naveo našu školu da održe sastanke sa pedagogom,i baš sam se nabrusla jer sutra idem i jedva čekam.
StIžem puna energije nadam se da će se pripremit.

Dragice- svaka ti čast, tako treba! Samo hrabro i uporno.
Jako mi je žao za tvog malenog prvašića! Kod R je isto u razredu jedan dječak bio malo agresivniji (ništa u odnosu na ovog vašeg) jer nije znao kako se uklopit u njihov zatvoreni krug prijatelja, al učiteljice su to srezale u korijenu- razgovarele su s njim pa onda i s roditeljima.
Ne mogu vjerovat kamo to sve vodi...sve to je prava katastrofa!
Mi smo u vrtiću imali CAP program- tete i voditeljice programa su ih barem uputile kako se postavit u takvim slučajevima objasnile da obavezno treba reć kući, kako sve ucjenjuju napadači...
Kažu nam da će i takav program proć i u školi, a i naša je škola dobila status - škola bez nasilja.
Zbog tog "straha" je MM dao R na sport na kojem uče i borilačke vještine...učitelj je stvarno mrak, ako vidi da je dijete "mangup" ni ne želi ga primit u grupu za trenirat jer ih odgaja isključivo u sportskom dugu, a zlu ne trebalo znat će se postavit...Sad kad su ovako mali rade opčenite vježbe s naglaskom da jačaju noge (kaj je nama super zbog R kvadricepsa) i sve se radi na onoj spužvi- tatamiju pa nema ni naglih i krutih doskoka (nama bitno zbog zglobova).

Dragice, i mi smo o preseljenju tako razmišljali, ali smo zaključili da nam je u puno značajnije mentalno zdravlje našeg djeteta (koje mora trpiti svakodnevno nezadovoljstvo već u 5. godini) od borbe sa "sustavom". I sasvim sam sigurna da nismo pogriješili, napredak je upravo nevjerojatan! Naravno, škola je nešto drugo.

Da Tia i meni je mentalno zdravlje bitnije,
ali ako ja njega već sad naučim da ako nam bilo kakav problem ili nasilnik bilo verbalni ili fizički nađe na putu da bježimo neznam što ću postić.
Jer radije pokušat suočit se sa njim,ako nema pomoći,nebi ga je selila nego bi radije zahtjevala da se tog nasilnika makne.
Zašto da moje dijete ispašta ni krivo ni dužno.

Rola i moj ide na sportske aktivnosti među kojima su borilačke vještine,i baš zbog ovog što se dešava u zadnje vrijeme,jer
skoro pa će i nama roditeljima trebat a kamoli djeci.
Stvarno užasi su oko nas pa zlu netrebalo.

Slažem se ja sa tobom Dragice, u potpunosti. Zato smo mi najprije i porazgovarali sa tetama, ali smo vrlo brzo shvatili da se one ne žele prihvatiti preodgajanja takvog djeteta jer im se to čini nemogućom misijom. Lakše im je bilo pustiti da moja cura to otrpi jer će se ,eto, tako vjerojatno ojačati. Hvala lijepa, ako mi je nešto dragocijeno u životu onda su to prekrasne uspomene na sretna druženja iz mog djetinjstva. Zaista ne želim da moje dijete bude zakinuto u tome, ako već postoji jednostavan način da se to izbjegne. Svakako se slažem da bi bilo herojskije upustiti se u "borbu", ali mislim da to u našem slučaju nije bilo moguće, obzirom da se radi o privatnom vrtiću koji funkcionira po sistemu - tko voli nek izvoli. Ponavljam, škola je nešto drugo.
I ne mislim da je moje dijete time od mene dobilo nikakvu krivu poruku, osim da za sve u životu postoji odabir i da nije dužna trpiti ničije ugnjetavanje. I ja sam često u životu "dizala sidro" i svaki sam put iz tog izašla obogaćena za nova iskustva i poznanstva. Mislim da sam time samo dobila, nikako izgubila. Pozdrav svima