Forum udruge "Zajedno do zdravlja" Dubrovnik https://zajedno-do-zdravlja.hr:443/forum/ |
|
Tekstovi pjesmica https://zajedno-do-zdravlja.hr:443/forum/viewtopic.php?f=23&t=133 |
Stranica: 1/1. |
Autor: | kate [ 21-12-2008 20:33 ] |
Naslov: | Tekstovi pjesmica |
Mali ptić O kaži mala ptico ti što tužno pjevaš to, i oko gnijezda žalosno ti letiš naoko... Da znaš milo djete ti što tuga je i sram, ukraden mi je mali ptić stog mati plače sad... I gnijezdo je razoreno, moj skromni mali dom. Ja živjet više ne želim u zlobnom svijetu tom! Kad to čuo dječak obuze ga tuga i sram, on gnijezdo brzo popravi, i ptica vrati sam! Trči zeka izdaleka, oblio ga znoj trči jadan žedan,gladan, I uzdiše joj. Prepeao se jer je netko povikao stoj, Pa će trk0om da se skloni u kućerak svoj, Srce mu je zaigralo huja, huja hoj…. Zavičaju moj, mili rodni kraj, mirisna polja i cvijetni gaj to moj dom je znaj. Šumi rječica, teče u beskraj, na brijegu kućica bijela je sva, to moj dom je znaj. Majka je u njoj, bdije noć i dan, osmijeh na licu uvijek joj sja kad me ugleda... Imam jagnje maleno Imam jagnje maleno, runo mu je svileno, povazdan se igram s njim, kao s drugom iskrenim. Svježe trave nakosim, pa bekanu donosim, donosim mu na dlanu, svome milom bekanu. Kad se bekan najeo, on poskoči veselo, zvonce zvoni cin cin cin, ja u igru hajd' za njim Malo vrapče "Daj mi ,daj mi mama, tanano kanapče, da za nogu vežem, ono malo vrapče, što na zemlju pade"- tako moli Rade... "Dala bih ti sine, i čitavo klupče, al' nediraj ono, maleno mangupče, ono traži milo, majčino krilo" Autor: nepoznat Pačja škola Jeste l' čuli djeco, Verujte, bez šale Otvara se škola Za pačiće male. Svi pačići mali kao đaci stoje, stari patak metn'o naočale svoje... Učio ih učio od srijede do petka, al' ih nije naučio dalje od početka! Ništa drugo ne nauči pačurija ta, nego što je i prije znala, pa pa pa pa pa! Autor: Jova Jovanović Zmaj Najtoplije oko Sunce ima žuto oko - visoko, visoko. More ima plavo oko- duboko, duboko. Zemlja ima smeđe oko- široko, široko. Svako ima svoje oko- široko, duboko... Sa njim gleda, s njim se smije. Al´od svih je NAJTOPLIJE : Oko što ko vatra grije, oko što se meni smije, oko što se brine za me... To je OKO MOJE MAME! Autor: nepoznat Bebe Bebe su kao san i ptičije krilo, one su kao prve bijele rade. Bebe su nešto beskrajno drago i milo i sve mamine radosti i nade. Bebe su kao laste nježne što se raduju prvom letu. One su najbjelje pahulje snježne i najtopliji osmijeh na svijetu. Bebe su nešto kao travke tanane, a liče i na zvijezdu visoku. One su umilne pjesme lagane i najsjajnije sunce u maminom oku. Autor: nepoznat <<< - - >>> Kad djeca vole Kada djeca vole Tratinčice se spletu U vjenčiće, Začuđeni maslačak Podvije rep Kao žuti mačak, A ljubičice plave U najljepšem, Najdražem stručku Pobjegnu iz trave. Autor: nepoznat <<< - - >>> Mala Luca Naša mala Luca Sa stolice muca Mati mati mati Koliko je sati Gladna sam već i ja Gladna je i kuca Eno i sat kuca Treba da se ruča A i ptica pjeva I njoj krče crijeva Autor: nepoznat Medo Miško Medo Miško zaspao Lezi potrbuške Sanja da je legao Ispod jedne kruške A sve kruške padaju U zelenu travu Samo medo ne može Da podigne glavu Autor: nepoznat <<< - - >>> Proljetna pjesma Slušao sam jedno jutro ptičicu, proljeću je izvijala pjesmicu, ciju ciju, ciju ciju ci ju ci ciju ciju, ciju ciju ci ju ci. Na livadi bijelo stado hladuje, a pastirče proljeću se raduje. trala, lala, trala lala tra la la trala, lala, trala lala tra la la. A u bari sve žabice krekeću, raduju se i krekeću proljeću. kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke. Autor: nepoznat Mala maca Imam malu macu lijepu kao san oči su joj tamne kao kišni dan. Brčići joj nježni dlaka joj se sja volimo je svi a najviše ja. Vrapčić Čika poštar, djecu pit'o prije dva-tri dana: Ko je Neo? Ima pismo Od starog Dživdžana? A u pismu: Dragi Neo, Zima se već sprema, A za mene i za moje Nigdje hrane nema. Pa te molim kao nekad, Prijatelju pravi, Skupi mrve poslje jela I na prozor stavi. Crtež malog dječaka Sunčani krug Nebeski svod Crtež je malog dječaka Nacrta on Napisa on U uglu na listu svom Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude mama Uvjek nek budem ja Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude tata Uvjek nek budem ja JEŽIÆ UBODEŽIÆ Ježić Ubodežić peo se na brježić. Počeo je padat snježić pa je ježić bježić bježić pobjegao kući: napravio tamu obuko pidžamu legao u krevet vrući pa spava li spava – vidi mu se samo glava. Ležić ležić ježić, pa da, pa da snje žić … … … Luko Paljetak KESTENOVA DRUŽINA Podnevno se zvono čuje, Vrijeme ručka najavljuje. Skladno tuče:din-don Kad zazvoni telefon. Mene moja baka pita Dal mi se danas skita? Brzo jedem ručak svoj Već me zove ptica poj. Šetet ćemo baka I ja Sve dok sunce toplo sja. Punu torbu jeseni Nabrat ćemo veseli. Pa umorni kući stići, Djeda iz sna hitro dići. Hajde,djede,trči,skoči, Igrati se valja poći. Noću spavaj, sad je dan, Šteta trošit dan na san Ide djedo mrmlja nešto, Novu igru smišlja vješto, Šilo,nožić,čačkalice I kestenove polovice Postadoše vojska prava. Al vojniku već se spava. Sprema baka na brzinu Kestenovu družinu I još toplu užinu U torbicu, Pa na rame Nosi me do moje mame. Klonula je mala glava, Na bakici svojoj spava. Sniva lijepo sve se smješka Sanja već da grade snješka. Sutra opet sve iznova, Baka, djed I igra nova…. CIRKUSKA PREDSTAVA U gradu Strnjaku truba svira: tram-tra-ta, tram, a s cirkuskih kola govori kokoška Mira: Danas se priređuje cirkuska predstava u kojoj sudjeluju slon, krokodil i majmun Java. Među tom velikom trojkom pravo iznenađenje priredit će vam jedna krava. Osim toga, džez glazbu izvodit će trio: slavuj, vrabac i roda. U posljednjoj točki programa pjevat će tetka svinja i pametni magarac Gama! ODBJEGLE KNJIGE Kad iz škole Vlado dođe torbu baci u kut i na igranje pođe. Ležeći u kutu jadna torbica reče: - Čudno li, dijete, baca me kao smeće! Na to jaukne knjiga: - Eh, i ja sam prepuna briga! Vlado po meni šara i još trista čuda stvara. Za knjigom bilježnica stenje: - Uh, što li tek radi od mene. Listove kida i pravi avione, ili pak u njih umata bombone. Razgovor prekine torba: - Hajdemo skupa pobjeći svi od tog vražića, dragi moji, i naći ljepši i život bolji. Potom izađoše knjige iz kuta na ulicu, prođu kroz park i stignu pravo u tvornicu. Vlado je tražio knjige, svoje velike brige. Njih nigdje, pa nigdje. Onda se sjeti i pogleda u kut, tu spazi papir žut. Na njemu krupnim slovima piše: NEÆEMO TE TRPJETI VIŠE ! Otišle smo u tvornicu da od nas stvore lijepe i čiste knjige nove ! VRIJEDNA CICA Pogledajte malu cicu, baš je ona vrijedna! Cijelu večer vestu prede za maloga Icu. Sva je vesta ispletena od srebrnih niti i u njoj će malom Ici bome toplo biti! MAČKOVA NEZGODA Pokraj tople peći mačak Brko drijema ne znajući što mu jedan mišić sivi sprema. Tada odjednom otvori oči, jaukne bolno i poskoči. Cvileći se uzduž izvali na podu, mali ga je mišić ugriz' o za nogu. U tvrdnji se svojoj prevario nije jer čuo je kako se iz rupe sivi mišić smije. MEDVJEDIÆ I KRUŠKE Trči mali medo ispod zrele kruške i govori ocu medi: - Eh, tako mi njuške, dohvati mi tata tri malene kruške! Posluša ga tata medo i dohvati krušku, medvjedić ga zato poljubi u njušku. Sav presretan k tomu reče: - Eh, tako mi, oče, moje male brade, te su kruške slađe i od čokolade, pa za ljubav moju dohvati još krušku koju! RIBOLOVAC Na obali Jošave sjedi djeda Mata i ovećom udicom male ribe hvata. A onda ih stavlja u veliku torbu i veselo kući žuri da napravi čorbu KAKO JE ÆELAVI ČIKO HTIO NAPRAVITI KOSU Uhvatio čiko neku dobru zgodu da za kosu kupi čudotvornu vodu. Žurno kući ide, radosno se smije, na ćelavu glavu čudnu vodu lije. No, ne niče kosa iz čikine glave, već i dalje na njoj stoje tri dlačice male. Ljutit čiko psuje i od jada plače, te svu krivnju baca - na proizvođače ! ZEČIÆ Vije i vije snijeg zasipajuć dol i brijeg. Podalje pod stablom golim kuka i cvili mali zec. Još jučer je imao majku koja ga je grijala toplim tijelom i nježno, k'o svaka mati, umivala jezikom po čelu bijelom. Vije i vije snijeg, a zečić mali, k'o izgubljeno ptiče iz jata svog, pod golim stablom, suzama krupnim, šapuće svoju duboku bol. HVALISAVI ŽABAC Na lopoču barom plovi jedan žabac mali - skače, pjeva i bučno se hvali: - Ne bojim se patka, vele da on žabe jede, ali to je samo varka. Roda ? To je krupna ptica, puno jede, pa mi žabe za nju samo sitnica. S podvodnim proždrljivcem spreman sam se uvijek tući i dakako, mili moji, deblji kraj izvući ! Al' žapčevu ovu hvalu prekinuo rasni patak, za tren oka pojeo mu slasni - batak ! CICA IDE U KINO Mala nam se cica sprema pa je pita druga njena: - Kamo se spremaš tako fino ? Cica će na to: - Ja, drugo, idem sad pravo u kino ! RUŽAN SAN Mali Željko sniva vrlo ružan san: Cijelog dana svome djedu sijao je lan. Usred crne njive na njega su skočile dvije pantere žive ! Jedna ga je ugrizla, druga grebati stala. Al' kad se probudi, njegovim se uhom igra jedna lijepa cica mala ! SAN O LUTKI Sanjala je mala Lada da ima lutku kojoj je ime Nada. Učila je slova, priče, pjesme i broj do broja. Hranila je čokoladom, mlijekom, mesom i kruhom s marmeladom. NADINA PJESMA O LUTKI Moju lutku boli glava, zato sada mirno spava. U košulji jednoj leži, iz kolica mi ne bježi. Haljinicu jednu ima, al' nikad joj nije zima. Na glavi joj dvije - tri kose, a nogice uvijek bose ! LUTKA I MIRKO Mali se Mirko važan pravi budući da ima kamion mali u kojemu cijeloga dana prevozi kore od banana. Lijepa mu lutka viče: - Nemoj se tako praviti važan, moja seka Mira ima kamion koji prekrasno svira ! STVARNO NE ZNAM Ja stvarno ne znam što se to s mojom mamom zbiva. Iz dana u dan raste joj trbuh, a ne govori mi ništa. Osjećam da nešto skriva. Jedne je večeri upitah: - Zašto si mama debela tako ? Ona se na to nasmije jako i šapne mi nježno: - Dobit ćeš na dar bracu il' seku, svejedno. U naš dom će doći kad stigne zima. Šutim i razmišljam: Kakve to veze s debelim trbuhom ima ? Plavi čuperak Plavi cuperak obicno nose neko na oku, neko do nosa, al ima jedan cuperak plavi zamislite gde? - U mojoj glavi. Kako u glavi da bude kosa? Lepo. U glavi. To nije moj cuperak plavi, vec jedne Sanje iz šestog "a" Pa šta? Videceš šta - kad jednog dana cuperak necije kose tude malo u tvoju glavu ude, pa se umudriš, udrveniš, pa malo - malo. . . pa pocrveniš, pa grickaš nokte i kriješ lice pa šaljes tajne ceduljice, pa nešto kunjaš, pa se muciš, pa uciš - a sve koješta uciš. Izmešaš rotkve i romboide. Izmešaš nokte i piramide. Izmešaš leptire i gradove. I sportove i rucne radove. I tropsko bilje. I stare Grke. I lepo ne znaš šta ceš od muke. Sad vidiš šta je cuperak plavi kad ti se danima mota po glavi, pa od decaka- pravog junaka napravi tunjavka i nespretnjaka Starac i klupa U parku često dolaze skupa jedan starac i jedna klupa. Usamljen, tužan djedica sjedi, pa moli klupu da s njom besjedi. Klupa ga sluša, kao dobra baka, draga joj djedova riječ svaka. U podne klupa pruži svoj dlan, daruje starcu najljepši san. Pa još zamoli nježnu brezu, da pruži granu - ko lepezu. Na starčevo rame sleti i ptica, cvrkutom odagna tugu s lica. Očev kaput Očev kaput sa velikim dugmadima već je pregurao šest dugih zima. Dvije su jeseni kako majka štedi, da otac zamijeni kaput blijedi. A kad dan dođe da kaput kupi, otac šakom o stol lupi: Ima mnogo važnijih stvari, dobar je, dobar, i ovaj stari! I kad je stigla i sedma zima, otac je slegnuo ramenima. I kad se osma zima svali, otac će početi kaput da hvali. Obućiće, pažljivo, svoj zimnjak sivi i početi pred nama da mu se divi: Ima mnogo važnijih stvari, dobar je, dobar, i ovaj stari! Dječak ispod stola Već dva sata, već tri sata, jedan tata, s petog sprata, čisti svoja nova kola ... Već dva sata, već tri sata, jedan bata, s petog sprata, čuči ćutke ispod stola ... Zašto tata, ta dva sata, ta tri sata, ili bar od toga pola, nisi sa mnom ispod stola? Pa da nešto šapućemo, da pričamo, da maštamo, i skupa da odlutamo negdje tamo, gdje nas čeka, livada i kraj nje rijeka ... _________________ Ruke moga tate Da li ste vidjeli moga tate ruke? Da li ste njihov stisak osjetili? Liče na dvije kamenite luke, gdje su žuljevi - lađe usidrili. Da li ste gledali moga tate ruke, kad u njima oživi gigant - dizalica? Tad su to dvije sunca pune luke, u kojima gradovi ogledaju lica. Da li ste spoznali moga tate ruke, dok mi nježno prebiru plave vlati kose? To su tada dvije bistre, tople luke, koje moju tugu daleko odnose. Mačak Brko Njušio je mačak Brko dvije zrele kruške. Projuri mu Mijo pravo ispred njuške. Dograbio mačak Brko u dva skoka miša. Mjerio ga on od repa do njuške, "Slađi si ti Mijo od najzrelije kruške!" Mama Maca Sinoć, naša maca zaspala je sama, a jutros je poklonila četiri mace nama. Jedna crna, jedna bijela, a dvije šarene, sve četiri male, premalene. Svaki dan ih maca pere, brižljivo ih čuva, ušuškava, zatvara sve otvore da im ne naduva. Još okice nisu otvorile svoje. Pitam se zašto, "dal`se nečeg boje?" Djecu ne donose rode Jednog dana, rješio moj tata, za rođendan da mi kupi brata, pitao je u dućanu gdje prodaju suhu hranu i kupus iz Srema rekli su mu nema. Drugog dana rješio moj tata za rođendan da mi kupi brata pitao je u dućanu gdje prodaju suhu hranu i kupus iz Srema rekli su mu nema. Trećeg dana dođe mama sva nasmijana pravo iz porodilišta kao da to nije ništa i reče sa vrata donosim ti brata! A tata,a tata... a tata zbori rode, dosta je bilo bajke, djecu ne donose rode već ih rađaju majke, djecu ne donose rode već ih rađaju majke! Au što je škola zgodna Au što je škola zgodna leči lenjost i samoću Ko da mi je kuća rodna Šteta što ne radi noću Kad nisam u svojoj školi mene moja duša boli Nema one družine da delimo užine Au što je škola sjajna u klupama par do para Svaki šapat svaka tajna jednu novu ljubav stvara Kad nisam u svojoj školi mene moja duša boli Nema one s kikom koju ne dam nikom. Vuk i ovca Čini mi se vekovima Vuk sa ovcom nešto ima. Kad je vidi kako pase Vuk naprosto ne zna za se. Ovca kad mu vidi oči Ni da bekne ni da skoči. Ovca ne sme da se brani Vuk se njenim strahom hrani. Ne razumijem te odnose Ni zašto se ne podnose. Vuče vuče bubo lenja Neko pliva u Savi Neko radi u Rumi Neko šeta u travi A vuk živi u šumi. U školi ga ne vide Nema ni maturu U muzeje ne ide Prezire kulturu. Vuče vuče bubo lenja Šta će reći pokolenja Vodio si život buran Pa ostao nekulturan. Usta su mu snažna Duša mu je drumska Obećanja lažna A ćud mu je šumska. Uvek oštro reži Uvek budan leži Čak i kada beži Ka zverstvima teži. Vuče vuče bubo lenja Šta će reći pokolenja Vodio si život buran Pa ostao nekulturan. Išli smo u Afriku Išli smo u Afriku Da sadimo papriku Znate onu žutu Finu ali ljutu Jednogrba kamila Začas se pomamila Odmah se tu stvorila I debela gorila Onaj majmun sa grane Misli to su banane I zebra je videla Jako joj se svidela Grize gladni papagaj Misli neko voće fraj Videli smo žirafu Misli meze uz kafu Ni reč nisu kazali Sve su začas smazali Ništa nisu slutili Pa su se zaljutili Sad kuka pola Afrike Zbog banatske paprike Znate one žute Fine ali ljute List na putu Sagnula se mala seja nad utrti put, i podigla list sa zemlje i crven i žut. Pa pomisli, on boluje, metla ga na dlan, a nad njim smiješio se tih jesenji dan. I kap kiše, gle, na njemu: to je suza trag, pognula se i spustila, na nj poljubac blag. Zašuškao list uveli, sletio na put, i zaspao snom dubokim rasplakan i žut. Čudno mjesto neko Negdje iza devet gora, negdje iza devet mora ima čudno mjesto neko, malo blizu, pa daleko, malo crno, malo bijelo, malo grad, malo selo! Svašta rade u tom mjestu: od kolača prave cestu, iz bundeva kavu cijede, jedu -- dok na glavi sjede! Hahaha -- hohoho! Ima li još slično što? Tamo krave lete zrakom, gluha muha pjeva svakom, a šareni šaran moli: bacite mi slatke soli! Hohoho -- hahaha! Što se još o njima zna? U tom kraju u veselju med u mlinu stalno melju, u dimnjaku sove tove, u šešire sunce love! HAHAHA --HOHOHO zove vam se mjesto to! Grleno gugutanje Slovo po slovo, riječ po riječ, Moja lutkica izgovara već. Smiješi se i grleno guče, Na veliku radost naše kuće. Riječ po riječ, slovo po slovo, To je za nju iskustvo novo. Od mene ponosnog niko veći. Pa svima pričam o maloj sreći. Tako sam se pohvalio tati, A on mi reče: - Sine shvati, Fino je kad djete progovara, Al' nije kad ocu odgovara. Da, Bilo je tako. Priznajem tužno. Baš sam se jednom ponio ružno. Sad se kajem od zemlje do neba, Jer bio sam kriv. Tako mi treba. Jednozubi gusar Bilo je uvijek gusara s bradom, S jednim okom Il' drvenom nogom, Bilo je uvijek gusara bez ruke, S čeličnom kukom, Kao nekim rogom. Svi su bili jezivi, strašni, Od morske vode slani i prašni, Ali je gori od svih bio Jednozubi gusar Dente Del Rio. Imao je oba oka, Noge dvije, Ruke grube, Samo nije, oh strahote! Imao bijele zube. Od svih zuba samo jedan Stršio mu usred usta, Ko oaza oko koje Svuda vlada pustoš pusta. Strašan gusar jednozubi Kukao je i ridao, Ali ništa nije krao Ni pljačkao. Čuvao je zub jedini I triput ga dnevno prao, Jer ko mali nije htio Svakog dana zube prati, Pa sad strepi da i ovaj nekamo se ne otklati. Tuga na livadi Sa najljepsim vjenčićem, Ukrasom na glavi, Bijela rada cvjetala U visokoj travi. Kad su ljudi kosili Travu vitku mladu, Nečujno posjekoše Ljepoticu radu. Tužno krila spustiše Leptirića jata, A sunce se zaplaka Suzama od zlata Vezeni most Kad jednom dodješ u grad od lišća da budeš najdraži gost, vidjećeš kako obale travne na ruci drže most. Most vezen žicom svilenom, tankom, u sedam boja tkan; ogledalo mu zelena rijeka, a ukras sunčan dan. Vjetar ga njiše ko voda čamce svezane u plićaku; rojevi svitaca nad njim se pale pa blista i u mraku. A pod njim čudni orkestar ljeta s dva cvrčka u duetu, oglašava se svake noći, ljepši od svih na svijetu.... Kada nam dodješ u grad od lišća da budeš najdraži gost, preći ćeš i ti korakom lakim vezeni, vitki most. Strah u šumi Izjurio iz kućice Zeko pa će Glasno: -- Gdje si, vujo, srećo moja Da te jedem Slasno?! Gdje ste, lovci, da vam puške Izlomim na Dvoje?! Sudbinu će sada vama Zečići da Kroje! Gdje si lijo? Zvijeri, gdje ste, Dok sam dobre Volje? Pregrist ću vas kao mrkvu I još malo Bolje . . . Čule zvijeri kako zeko Danas ljuto zbori, Čak i potok samo o tom U gori žubori. Preplašen je vuk u logu, Pri srcu mu Tijesno: -- Nije l' zeku danas možda Ujelo što Bijesno? Viče zeko, šuma strepi, Strah posvuda Pao, Sakrio se bome brzo Ko je kamo Znao. A iz duplje ćuk se javlja I sve dublje Skriva: -- Vidio sam da je zeko Jeo ludih Gljiva . . . Polazak u školu Dječak se mali u školu sprema Već je postao đak. -Kako ću, šta ću, veliki svijete, ja sam još dijete. Tamo ga čekaju brojke i slova, Školsko ratište pravo. -Kako ću, šta ću, veliki svijete, kad sam još dijete. Škola daleko, putevi dugi, Opasnosti svuda prijete. Kako ću, šta ću, Veliki svijete, Zalutat će do škole dijete. Majka ga brižno sprema I daje brojne savjete. -Kako ću, šta ću, veliki svijete, Ja bih još bio dijete. A riba kaže ... Objaviću svima na znanje već mi je dosta te frke, u Carstvu sve foliranti neki jurcaju svoje brze trke. Spremam se odavno već zasad samo u glavi da i ja progovorim koju i zacrtam put svojoj slavi. Te kuca kaže ljuto... av, av! Te kvak-kvak patka u bari! Te maca sa svojim... mjau, mjau! Te pjetlić s kukuriku jutro objavi! Pa onda krava... muuu, pa ovca i njeno... meee, pa ptice... ciju, ciju, ci, pa koza s čuvenim...bleee! K'o da je mudrost neka tamo i tu otvoriti usta, učiniću to i ja baš sada da mi ne ostane želja pusta. I tako razmišlja riba gledajući galamdžija skup, najednom otvori jako usta, zijevnu i reče... blup, blup! Mojoj MAMI (za 8. mart) Ja nisam više mala da darujem ti cvijet, niti sam sasvim stasala da poklonim ti svijet. Za tvoj dan mila MAMA kazem ti veliko HVALA, za svaku riječ, osmjeh i dodir koji si meni dala. Svu nježnost tvoju, snagu i ljubav želim da ti vratim. Jednoga dana kada odrastem moći ću sve da shvatim. Besane noći, zubiće prve... Cjeniću tad i sama. Znaću da ništa teže i ljepše nema već biti MAMA. _________________ veliki dečko 01.07.2001.g. mali dečko 14.09.2004.g. [Vrh] Moj brat Kada moj brat treba da jede ceremonija počinje tada, ljutim se pomalo, vičem na njega, tjeram ga da se lijepo vlada. A on se mršti, ljuti i duri i sve mu smeta, pa da. Jelo mu vruće, kašika mala htio bi da je sve čokolada. A kad se kupa, ma zna se već to veliki je dan, tada se kada pretvara u more a nekad i u okean. Stonoga bosonoga Poželjela stonoga novu garderobu, iz butika haljinu uzela na probu. I šeširić luckasti stavila na glavu, oko vrata mašnicu lijepu, svjetloplavu. Putem prema postolaru radosno se smije, samo jednu važnu stvar predvidjela nije: da obuje nogu sto nema novca dosta, stog i dalje stonoga bosonoga osta. Što je za me sreća Kad me cvrkut ptica budi, sunce kad mi osmjeh nudi, kad mi radost puni stan - sretan svaki moj je dan. Kada duga nebo krasi i nad valom sunce gasi, kada trešnja prva zri - sretni su mi dani svi. Kad se djeca jutrom bude, na cjelov mi obraz ***, dok mi kradom beru cvijeće - nema za me veće sreće. Ljepota Prelijetao leptir jedan mali potok u vrbiku, pa u vodi iznenađen zagleda i svoju sliku. -"Potočiću, ogledalce, zar to vidim lice svoje? Da l' još nekog na svijetu krase tako lijepe boje? Ima li u koje ptice ko u mene lijepo lice?" Potočić se samo smješka, nije šala niti greška: "Nikad dosad oči moje ne vidješe ljepše boje. I u tebe, i u ptice, jednako je lijepo lice, al' je ipak draže meni lice jedne djevojčice; dok si kosu cvijećem kiti i radosno k meni hiti, da u bistroj vodi vidi hoće l' kome da se svidi. Tog je trena njena sreća od ljepota sviju veća Čudnovato sunce Što se to sa suncem zbilo da se sad u more skrilo? Boli li ga možda glava pa je leglo da odspava?! Il' se jadno mraka boji pa do jutra tamo stoji?! Ako saznaš razlog pravi, potrudi se, pa mi javi! Pčela Jedna mala pčela žuta našla cvjetić pokraj puta. Na laticu bijelu sjela, da bi praha slatkog jela. Livada se pred njom pruža, puna sljeza, divljih ruža. Od radosti ne zna što će, djeci meda dati hoće. San jednog miša Jedan je mišić;, imenom Toto, odlučio, djeco, uplatiti loto. Stigne li ga nagrada, već skovan je plan, od sreće ne može dočekati dan. S mišicom jednom, koja ga voli, provest će vikend - u gorgonzoli. Hvalisavi slon Hvalio se, hvalio, jedan sivi slon - među šumskim zvijerima najjači je on! Hvala se i slava u trenutku stiša kada pokraj nogu on ugleda miša. Kad se Lejla zaljubila Kad se Lejla zaljubila, kod doktora ode, a doktor joj propisao, čašu hladne vode. Joj doktore, ne šalim se, ozbiljno je stanje, u školi sam popustila, napušta me znanje. Ne brini se drago dijete, doktor zna šta radi, zato popij čašu vode, voda glavu hladi. Doktorica Doktorica, to je teta, što po grlu mome šeta, sa kašikom od drveta. Jako zini kaži "A", prepadnem se od tog ja. Kad ne treba da se zine, tad mi mama bluzu skine, slušalicom tada teta, po leđima mojim šeta. Šta li sluša, ko će znati, to je teško da se shvati. Ja baš ne znam kako vi, mene sve to uplaši, kraj mene su tata, mama, jer ne smijem biti sama. Kad pregleda nema više, tada teta recept piše, viknula bih ja na sve to, Injekciju nemoj teto! Zubni kvar Zubi su vam moji vrlo čudna stvar, zabole me samo kad dobiju kvar. Za kvarove tata razne sprave ima, al' ne može zube da popravi s njima. I zato me tata vodi kod zubara, jer on liječi zube od zubnoga kvara. Zubar ima sprave koje nema tata, za mene su ogledalo, pinceta i vata. Pravo da vam kažem, sakriti ne mogu, prepadnem se živa, od glave do nogu. Tada srce moje spusti se u pete, razumjeće čiko, ja sam malo dijete. Kad su laste odlazile Kad su laste odlazile potočiću dah je stao, jorgovan je suzom žutom za lastama zaplakao. Nad šumom se magle vile, na cesti je vjetar meo; zec od tuge cijelog dana nije ništa, ništa jeo. Gavranu se od žalosti (il' od zime) treslo krilo . . . Kad su laste odlazile sve je, sve je tužno bilo. Zec i vjeverica Vjeverici kusat zeko neki dana pod bukvom reko: - Da je meni takav rep, ko sunce bih bio lijep! Vjeverica ko u šali zecu veli: - Ne budali! Za poso se brini svoj, a ne diraj repić moj. Svak ponešto lijepo ima, Čim prednjači pred drugima. Duge uši tvoj su dar, a rep dugi - moja stvar! U mraku U mraku predmeti razgovaraju; nešto se tajno dogovaraju. U mraku rogovi drveću rastu, čudovišta spavaju u svakom plastu. U mraku pila zubima škrguće i netko nešto traži oko kuće. Kukuruzi tada sablje pašu, Brda reže i repovima mašu. Mnogi klinac tada reče staroj vrbi: - Teta, dobro veče! Gdje tko spava? Slador spava u medu, voda u ledu, struja spava u žici, cvrkut u ptici. Slika spava u kistu, u nekoj ruci i boji, a vrijeme spava u satu koji stoji. Kad žirafu boli grlo Kad žirafu boli grlo to je nešto strašno vrlo strašno vrlo, strašno vrlo To je vrlo strašna bol Koja ide sad niz brdo sad niz dol to je bol to je bol Kad žirafu boli vrat Tada je to bol na kat Bol što metrima se mjeri Kad vrat boli druge zvijeri To i nije neki bol TO je više neki fol Kad žirafu boli vrat Najbolje da podje spat Najbolje da podje spat Pođite s njom i vi Lagani vam bili sni, Lagani vam bili sni Hoće li se rode izroditi? Kad se još trava ručno kosila roda je djecu po kućama raznosila. Mama joj nije ni želju pravo izustila već je ptica dijete kroz dimnjak spustila. Donijela bi roda budućeg princa, kapetana broda ili neko drugo lice, što bi vec tko naručio od ptice. Danas, rode samo što se ne izrode jer djecu mame donose same. Ali roda i dalje na dimnjaku čuči, možda ipak netko dijete naruči! Mišiji oglas Mijenjam konfornu rupu skupu, trorupu s pogledom na kišu. Što će to jednom mišu!? Rupu sa balkonom od trulog lišća i isto takvim roletama, s grijanjem po sistemu: GORI MI POD PETAMA. Rupa je osvjetljena neonom: MAČIJE OČI zvan od kojeg ne znam više kad je noć a kada dan. Tako mi pečenog pijetla i rupu mijenjam zbog prejakog svijetla. Dao bih je (kazat ćete: - gle bedaka - ) za bilo kakvu rupu usred mraka. Bolje me i ne patri. Bitno je da ima poseban, izlaz, dva-tri! Mačiji oglas Mačka toliko i toliko dugačka, rep više nego lijep, mazna, rese me svojstva razna - još se nitko nije drznuo, da mi ne pohvli krzno, glađe je od najnježnijeg pliša tražim poznanstvno jednog miša. Uvjet je da brkove ne šiša. Ako je k tome gojazan, da mi neće odgovarati ne postoji bojazan. Miš mi treba radi kulturno-zabavnog života, u obzir ne dolaze sastanci kraj plota. Molim kandidate da dođu na probu u sobu. Još nešto važno za kandidate: prednost imaju miševi u pratnji mame i tate. Dobri čuvari Sastala se jednog dana Ova družba odabrana: Zeko, lija, medo, vrabac I zeleni mali žabac, Čvorak, čaplja, mrki vuče, Htjeli bi da zanat uče. Vijećali su vrlo dugo, Svaki bira zvanje drugo. Zeko prvi progovara: "Učio bih za vrtlara U kupus ću mirno sjesti, Plijevit ću ga, neću jesti". Tad će teta lija stara: "Ja ću, braco, za guščara. Kraj gusaka ja ću sjesti, Čuvat ću ih, neću jesti". Za medonju ima čara Samo zvanje licitara: "Pokraj meda ja ću sjesti, Prodat ću ga, neću jesti". A vrabac će za poljara, To mu zvanje odgovara: "U zrelo ću žito sjesti, Čuvat ću ga, neću jesti". Čvorak veli: "Za pudara od vajkada imam dara, U vinograd ja ću sjesti, Ali grožđe neću jesti". Čaplja živi pored bare, Zato želi u ribare: Kraj ribnjaka ja ću sjesti, Ali ribe neću jesti". Mrki vuče progovara, "Učit ću se za ovčara; Među ovce ja ću sjesti, Čuvat ću ih, neću jesti". Žabac ne zna što da bira, Već drugima ne da mira. Ruga im se i krekeće: "Dobra od tog biti neće". Zeko u kafani Sjedi zeko u kafani i novine čita bolje da je tu, u toplom, nego da se skita. Traži zeko, svuda traži, ne piše li nešto o zeki i zečićima, kako skaču vješto. Svu je štampu pregledao dvaput ispočetka, o zečijem divnom svijetu nigdje niti retka. Rasrđeno zovne: "PLATITIII !!!" Na kelnera planu: "Više nikad neću svratit u ovu kafanu!" Što je duga? Što je duga? Komadić neba išaran nepoznatom rukom, na brzinu između dva pljuska kiše. Kad bismo samo mogli dohvatiti te čudne vrpce prije nego se rasplinu, taj šareni most što bljesne, i nema ga više! Slijepi mišu spavaj slatko Slijepi miš pod strehom spava, niz strehu mu visi glava. Lijepo mu je spavat tako, on i sanja naopako. Iz oblaka stablo raste. Po jezeru plove laste. Željeznici rep od dima, tračnice joj na leđima. Kiša pada iz bunara i po nebu dugu šara. Iz rodina žuta gnijezda ispala je prva zvijezda. Slijepi miš pod strehom spava, niz strehu mu visi glava. Tu vještinu ne zna svatko; slijepi mišu, spavaj slatko! Najšareniji leptir Jedan je leptir strašno tužan bio, zbog bijelih krila uvijek se je krio! Bojao se svih leptira što imaju šare i pruge a kad bi vidio admirala, umirao bi od tuge. Kad je jednog dana, nabavio dosta para, sretan je odlepršao do najboljeg slikara. Obojao mu slikar krila, sretan se u zrak vinuo, od prevelike sreće gotovo uginuo! A onda je postajao umišnjen sve više, i tako je to trajalo sve do prve proljetne kiše! Kanta za smeće Jedna je kanta za smeće plakala: - Slabe sam sreće, vječno sam tako prazna, to mi je sigurno kazna, nitko me, izgleda, neće, zato sam tako jadna, neprestano sam gladna, ima li nevolje veće? Apetit moj je velik, želudac kao čelik, ja ne izigravam damu, ne biram posebna jela, ja samo jesti bi htjela krpe, i papir, i slamu, i kosti, i salamu, ne držim dijetu strogu, ja, ako treba, mogu, pojesti i sebe samu! Kako rastu djeca Kako rastu djeca? Kao vrbe iz vode, kao u livadi trava, Djeca rastu iz nogavica i rukava. Kako trče djeca? Kao kozlići, kao leptiri, kao brza voda, Dijete radije trči nego da hoda. Kako plivaju djeca? Kao delfini, kao papuče, kao lađe, Već kako se koje dijete snađe. Kako zaore djeca? Kao čavke, kao pokvareni motori, kao pčele, Bilo da se ljute, bilo da se vesele. Kako se igraju djeca? Kao djeca. Djeca se igraju toliko igara Da ne bi stalo ni u pet ambara. Kako se peru djeca? Kao patke, kao jegulje, kao mačke kad kišu. Okupana djeca na proljeće mirišu. Kako spavaju djeca? Kao mačići u košari, kao sjenice mlade, I slatko, slatko, slađe od čokolade. Ljubičica - Ljubičice, Pokaži mi lice, Jesi li plava ili bijela, Pokaži se cijela. - Kome ćeš me brati, Mami ili tati? - Malo mami, Malo tati, Malo baki dati. Mi djeca Mi djeca sagradit ćemo grad Sa mnogo zelenih krošanja. Mi djeca sagradit ćemo grad Sa mnogo plavog neba. Mi djeca sagradit ćemo grad Sa najvećom ulicom radosti. Mi djeca sagradit ćemo grad Koji neprijatelj nikad neće osvojiti. Mi djeca sagradit ćemo grad U našim srcima. Olovko, olovko Olovko, olovko, Zašilji se! Zadaćo, zadaćo, Napiši se! Knjižice, knjižice, Nauči se! A ti, lopto, To ću sam. Igrati se znam! Žar-ptica - Uhvati mi, tata, pticu, Žarku pticu, Sjajnu pticu! - Uhvatit je ne mogu Zec mi stao na nogu. - Ti ulovi zeca! - Zeca bih ulovio, Al' ga jelen odnio. - Ti ulovi jelena! - Šumica je zelena, Ona ne da jelena. - Ti posijeci šumicu. - Al' šumicu čuva vuk, A na straži bdije ćuk. - Ti potjeraj ćuka I ulovi vuka, I posijeci šumicu, I istjeraj jelena, I uhvati zeca, Nek ti nogu oslobodi Da uhvatiš žarku pticu, Žarku pticu, Sjajnu pticu, Da mi sjaji mjesto svjetla, Da mi pjeva uspavanku, Da me budi na uranku, Da mi pjeva mjesto pijetla. Zašto se rastužila slonica Jedne većeri u gaju Među visokim palmama Rastužila se teško Jedna slonica mama. Gledajući svoje slonče, Nježno i malo, Nešto teško, Nešto neobićno i teško Na srce joj palo. - Tako je maleno! Uzdisala je mama Tek je nekoliko stotina kilograma! O, hoće li dorasti do pravoga slona, I kako će dostići nekoliko tona? Kako je maleno, Kako je nježno, Kako je sitno! Stradalo bi kad bi se kakav Neslonski slon ritno!... I kao palmin list se trese, Mogao bi i vjetar da ga odnese! Kako je njezno moje slonče malo! Ubilo bi ga kad bi nešto palo, Kakav kokosov orah tvrdi, Za cio život da mi ga nagrdi! A tek kad bi orah bio Triput, Petput, Stoput Veći! A slonče, siroto, ne bi moglo uteći... I slonica pod palmom počinje da plače: - O, kad će biti veće! O, kad će biti jače!... A iza široke rijeke, iz granja, Crven mjesec lagano izranja, Poput nečijeg velikog oka, Koje motri ozgo, s visoka, Kao da straži, I njeno slonče traži i traži.... _________________ veliki dečko 01.07.2001.g. mali dečko 14.09.2004.g. Neposlušne stvari "Uh, ma što je smojim čarapama? Jesi li ih gdje vidjela, mama?" "Da, vidjela sam jednu bijelu vranu, Gdje ih nazuva jutros na tavanu!" "Olovčica mi je sinoć ovdje bila, A sad je nema. Gdje se samo skrila?" "Ah, da sjećam se: Mačak je svom pokojnom djedu Pisao pismo. A gdje ju je metnuo to vidjeli nismo!" "Šal sam ovdje negdje ostavio, Reci, mama, gdje bi on sad bio? "Jutros prođoše dva šarena zeca Kažu, treba im za put do Mjeseca!" Ludi dan Pijetao mi jutros reče: - Kume dragi, dobro veče! - Je li ovo san il' java? S miševima mačka spava. Krezub jarac puši lulu, siv magarac svira frulu, za rep liju guska vuče, šaran leti iznad kuće... S punom torbom majmun stran čestita mi - ludi dan! Darova je puna torba: od bunike u njoj čorba, posoljene tu su šljive, na roštilju lude gljive, od trnjina šljivovica, od kopriva gibanica, od paprika med u zdjeli, od kukolja hljebac bijeli ... Rep podvinu majmun tad: - Pij i jedi, bit ćeš mlad ! Gledam jadan, što se zbiva: sjekira u vodi pliva, koza vijenac meće na se, u pidžami zijeva prase, potkovana žaba rza, uz brijeg teče rijeka brza, vjeverica pjesmu piše, u maramu mjesec kiše ... - Jao, ljudi, što je to ? U rog rođen duva vo ! Obratih se tad na pijetla: - Obraza ti, rekoh, svijetla, kakve li su ovo stvari ? A meni će kokot stari: - Gle, u Mudroj Knjizi piše: "Čarolija nema više. Tek istina jedna živa u ovoj se knjizi skriva: da još ima ludu čar t r i d e s e t i f e b r u a r za kog ne zna kalendar !" Telegrafske basne Zečja logika - Imam oklop - kornjača se hvali - a ja bodlje! - Jež će nato mali. Zec će hrabri: - U mom selu drže kažu da je bolje, kad su noge - brže... Magareća posla Magarac se uputio vlasti. tuži zeca zbog uvrede časti: - Slavni sude, zec mi ugled ruši tvrdeć svud da imam - duge uši. Ima dana Poslao sam po kuriru zecu mladom jarcu pjesmicu za djecu. - Baš ti hvala! - Poruči mi jarac - čitat cu ih kada budem starac. Zečja škola O vuku sred šume neke zečićima zbori zeka, al' ne znaju jadni zeke u zasjedi vuk da čeka. Nepopravljiv Čita jagnje Ezopove basne, pa se divi: Mudre su i krasne. Tek jedno je pri tom grdna muka, što ne mogu da poprave - vuka... Milo za drago Vuk se jedan smijao psetancu što je danju vezano na lancu, a psetance smijati se stade, kad vuk noću u stupicu pade... Vučje pokajanje - Ezopa mi! - Vuk pastiru reče - - Zbog jareta tvog me savjest peče! - A na ove "pokajničke" riječi pastir vuka toljagom izliječi... Tužno primirje Vidjeh kako jagnje vuku pomirljivo pruža ruku. Taj mi slučaj stvori povod da zamislim - skori sprovod. Lav "Što želiš?" pitao sam lava. "Ja?... pilule od kojih se spava!" "Vaša želja, o slonice mila?" "Da smršavim bar tristo kila!" "A vi medo?" "Da nestanu puške i da rode u izobilju kruške!" "Što želite?" pitam vuka tiše. "Manje pasa, a ovaca više!" "Vaša želja, o magarče sivi?" "Da se slavuj mom njakanju divi!" "A vi zeče?" "Ja uz želje mnoge ponajviše želim brze noge!" Sve obiđoh tako prijatelje, pa ih redom upitah za želje. Pitah zvijeri, životinje, ptice, Zebre, jarce, gnjurce, kukavice. I, na kraju, do majmuna svratih, Te se znancu starome obratih, Skinuv kapu, rekoh: "Dobro veče, Što želite moj majmune dični?" Namrštiv se, majmun odmah reče: "Da mi ljudi budu manje slični!" Velik kao dijete Znaš li što ću ja postati kada odrastem, za tvoju ljepotu, svijete ? Ja kada odrastem jako veliki, ja ću postati dijete. Najljepše je kad odrasteš, a ostaneš dječji stvor, pa svi misle da si velik zato što si profesor. Što si doktor od imena, stručnjak za rakete - a ne znaju da si velik zato što si dijete. Možeš biti pilot, rudar... slavni pisac knjiga - djetetu je svaki pos'o lagan kao igra. Ma nosio ja u glavi i sve fakultete, kad odrastem jako velik, ja ću ostat' dijete. Mačak u Trapericama ti: stani rijeko bistrooka brbljiva si strašno pusti malo starom mlinu neka melje brašno ja: pa ne možeš žito mljeti ako nisam glasna što me tako bijelo gledaš kao miš iz brašna ti: ništa drugo ti i ne znaš samo melješ svašta ali dobri stari mlin sve prsti i prašta ja sam samo jedan trošan mlin kroz daske mi vire krpice neba zrvanj mi vrti vodenjak džin moj kamen je komad vruća hljeba ja imam tapete od mahovine na krovu mi žive pauk i ćuk poda mnom bježe u mlazu svile žubor sam živih kapljica zvuk Voće Neka priča šta ko hoće, najbolje je biti voće. Čim je vrijeme da se cvate, već bacaju pogled na te. Dok si zelen, blago meni, prođeš kao svi zeleni. Kad zarudiš, kad se zrije, svi te žele - ko će prije. Ako niste skloni kvaru, čuvaju vas na ormaru. Čuvaju vas u vitrini i prirodnoj veličini. Ti mirišeš, širišs nadu, izbjego si marmeladu. Dok si bio baš si bio zadatak si ispunio. Neka priča šta ko hoće, najbolje je biti voće. Sve što raste... Sve što raste htelo bi da raste - Neka raste i treba da raste! Sve što cveta htelo bi da cveta... - Neka cveta i treba da cveta! Neka gleda sve što ima oko, svako krilo nek leti visoko! Leteti, leteti, lepo je leteti! Živeti, živeti, lepo je živeti! Sve što leti htelo bi da leti... - Neka leti, i treba da leti! Sve što peva htelo bi da peva... - Neka peva, i treba da peva Neka skače sve što ima nogu, neka trči svi koji to mogu! Skakati, skakati, lepo je skakati! Živeti, živeti, lepo je živeti! Sve što trči htelo bi da trči... - Neka trči, i treba da trči! Sve što kljuca htelo bi da kljuca... - Neka kljuca, i treba da kljuca! Neka peva sve što ima glas, niko lepše, vedrije od nas. Pevati, pevati, lepo je pevati! Živeti, živeti, lepo je živeti! Kad je bio mrak Kad je bio mrak, Kad je bio mrak, pojurila mačka miša čak, čak, čak. - a da l' ga je progutala, il' ga nije progutala, to ni ona nije znala - jer je bio mrak, jer je bio mrak Plavi zec Tri sam zemlje prelazio, i tri gore pregazio, i tri mora preplovio - dok ga nisam ulovio. Plavog zeca, čudnog zeca, jedinog na svijetu! Ovaj zec zna da svira, ovaj zec zna da plete, ovaj zec ručak kuha, ovaj zec kuću mete, Ovaj zec plesti umije, ovaj zec žnjeti umije, ovaj zec šiti, piti i francuski govoriti - sve razumije! Plavi zec, čudni zec, jedini na svijetu! Ja ga htjedoh Vama dati da Vam šije, da Vam pije, da Vam kroji, da Vam broji, da Vam plete, da Vam mete, da Vam kuha, da Vas čuva, da Vam pjeva slike šara i francuski razgovara. Plavi zec, čudni zec, jedini na svijetu! Stavih zeca u torbak, pa požurih svojoj kući. Al´ kad bijasmo ispred kuće, stade zečić da šapuće. - Pusti me, lovče, hrabri lovče, da očešljam kosu, da umijem lice, da odsječem nokte, da ispravim stas, da udesim glas. Nek´ vide djeca plavog zeca čudnog zeca jedinog na svijetu! Pustih zeca iz torbaka, al´ se zec ne očešlja, al´ se zec ne umi, nit´ ispravi stas, nit´ dotjera glas. Vec pobježe, oj, nesrećo, na kraj svijeta, oj, nevoljo! Plavi zec, čudni zec, jedini na svijetu! Strašan lav Bio jednom jedan lav... Kakav lav? Strašan lav, narogušen i ljut sav! Strašno, strašno! Ne pitajte - šta je jeo. Taj je jeo šta je hteo - tramvaj ceo i oblaka jedan deo! Strašno, srašno! Išao je na tri noge, gledao je na tri oka, slušao je na tri uva... Strašno, strašno! Zubi oštri, pogled zao, on za milost nije znao! Strašno, strašno! Dok ga Brana, jednog dana, nije gumom izbrisao. Strašno, strašno! Jesenja pesma Sve je poslo naopačke za vrapce i za mačke, kad je jesen okačila svoje žute značke, kad je vetar zapevao novembarske tačke... Pažnja! Pažnja! Velika jesenja kupoprodaja!! Prodajemo suncobrane - kupujemo kišobrane! Prodajemo staro lišće - kupujemo pahuljice! Prodajemo trotinete - kupujemo sanke! Kupujemo šubare - prodajemo mašne! Prodaćemo sokne - kupićemo rukavice. Prodaćemo sejalice - kupićemo grejalice. Prodaćemo sladoled - popićemo čaj. Jer: Sve je pošlo strmoglavce za ptice i za cveće, kad je sunce odustalo na krov da nam sleće. Kao da je žuto ljuto, kao da nas neće! Fifi Ovaj čas, ovaj čas jedan pas, na uzici od svile, sa noktima od lila, s mašnicom od tila prolazi kraj nas. Jedna žena stara sa njim razgovara: - Fifi, gledaj pravo, Fifi, digni rep. Fifi, pazi drvo. Fifi, nisi slep. Fifi, masnu pazi. Fifi, lepo gazi. Fifi, to ne njuši. Fifi, gore uši. Fifi, ti znaš ko si. Fifi, ne prkosi. Fifi, jezik niže. Fifi, hodi bliže. Fifi, ne skakući. Fifi, sad ćeš kući. Tako Fifi živi na uzici od svile, sa noktima lila, sa mašnom od tila, Tako žena stara, sa njim razgovara. Tako ovaj čas prođoše kraj nas. Šta je otac? Molim vas, recite otac šta je. Da li je otac tata ili - sudija za prekršaje? Mene otac stalno ispituje i želi ovo i ono da čuje. I kad sam u školu pošla i kad sam iz škole došla, i zašto je ovo ovako i zašto je ono onako, i zašto je ovo ovde - zašto ono nije onde, i kako sam smela ovo i kako sam smela ono, i znam li ja da sam već velika i znam li ja da nisam više mala, znam li ja šta je "karakter tvrđi od čelika" i znam li ja pošto je šnala? I zašto nisam mislila i kako nisam pazila, i šta sam opet zgazila i kako, kako i zašto, zašto i smem li, i smem li, i znam li, i znam li? Pa zato pitam otac šta je. Da li je otac tata ili - sudija za prekršaje. Svakog dana Svakoga dana kad s posla dođe moj tata meni kosu čupne, moj tata mene šakom lupne i kaže: - Jak si kao gvožđe. Svakoga dana kad pere ruke on nasapuni sestri lice, i prska vodom kanarince, i s našom mačkom igra žmurke. Svakoga dana kad za sto sedne moj tata brata za nosić dirne, moj tata bratu na uvo svirne i vadi neke bombone medne. A posle ručka, svakoga dana, kapetan tata i mi mornari uzmemo samo najpreče stvari, sednemo žurno na kauč stari i isplovimo iz našeg stana. Čupavko Neće da se šiša nas drugarčić Miša pa se naglas dere. To začuli vrapci, među sobom zbore: -Vrapčije nam vjere, ne htjedne li Miša zbilja da se šiša, porašće mu kosa duga kao rijeka, oštra kao trava; napraviće u njoj svoje gnijezdo osa, pomiliće njome čete žutih mrava. Niko neće smjeti da mu se približi; ptice neće htjeti da mu na prag slete, da kljucaju mrva; i mačka će prva svom mačetu reći da mu čisto, malo, ne prilazi, da se ne bi ošugalo. Vjeverice Vjeverice garavuše, s bijelom trakom oko guše, igrale se jednom danju na bukovom starom panju, klikerčića i piljaka, tek uzrelim lješnjicima, pokraj ptica i biljaka. U tom jedna, ponajmlađa, dva lješnika sakri smeđa ukraj panja, iza leđa: nije znala šta je krađa, dajem svima tvrdu vjeru, mislila je smije ih skriti za večeru. -Gdje je nama piljak peti, gdje je treći, ponajveći, kud se učas mogo' djeti? - zagrajale garavuše. - Zgrabi li ga možda žunja, skri li ga zečić ispod gunja, ili bukva ispod skuta, ili nekud odskakuta? Kad eto ti čete mravi trči uz panj da im javi: - Nasli smo vam dva lješnika povelika tu u travi! - I na panju opet, eno, igraju se sve pošteno a u male izjelice bukti lice sve crveno. Igranka Dobila sam juče poziv na bukovom listu tanku: -Zovete se na igranku sred dvorane u proplanku, večeras kad mjesec grane. Privežite krilce, od tanke svilice, ponesite za trubu, podeseno rilce, fenjerčić na turu, svećice u kosi, budite u rukavicama, ali bosi. Oko struka, oko nogu, oko vrata, nakit od zlata i trake od paučine i sunčane zrake. Sviraće dobrovoljci: bumbari, komarci i moljci. Primamljiv poziv, zacijelo. Samo nisam mogla naći za igranku propisno odijelo. U gostima Pozvao je maj sve bube na čaj, od ose do pčele, da se provesele, tihe bubamare, leptire,bumbare, i livadske popce, i rudare rovce. Spremio je maj sudove za čaj, iznio u polje raznobojne šolje, pozlaćene kupe, čuturice skupe, i rumene zdjele i krčage bijele. Sipao je maj svakom med u čaj, u crvene lale, u zvončiće male, u hajdučku travu, peruniku plavu, u žute ljutiće, da zasladi piće. Popio je svak, i leptirić lak, čaja pola litre, zasvirale citre, začula se truba sviračica buba, iz obližnjeg žbuna zapjevala žuna. _________________ Krompir Krompir mi je uvek bio omiljena tema. Ja ga smažem iz tanjira, Uvek bez problema. Njam - njam. Bilo da je pržen, pečen, Ili možda baren, U mome životu nikad nije zanemaren. Njam - njam. Čemu da ja pričam, Rečiću vam kratko: I kad jedam slano, Najedem se slatko. Mogu o tom da vam pričam Ceo dan i noć. Ali, evo, u tri reči, Krompir je moć! Njam - njam. Čemu da ja pričam, Rečiću vam kratko: I kad jedam slano, Najedem se slatko. Čemu da ja pričam, Rečiću vam kratko: I kad jedam slano, Najedem se slatko. Njam - njam. Bumbar Zum zum zu zu zu Zum zum zu zu zu Zakleo se bumbar u cvijet i u med da će na livadi da napravi red neće tu da vršlja od sad bilo ko ni zeka ni jaga ni koza ni vo Nek znaju i stranci žirafa zebra i los svakoga ko pase gricnut će za nos zum zum zu zu zu zum zum zu zu zu Zakleo se bumbar u cvijet i u med da će na livadi da napravi red neće tu da vršlja od sad bilo ko ni zeka ni jaga ni koza ni vo Jer oni su zbilja nevaspitan svijet čupajući travu pojedu i cvijet zum zum zu zu zu zum zum zu zu zu U svijetu postoji jedno carstvo U svijetu postoji jedno carstvo u njemu caruje drugarstvo, u njemu je sve lijepo u njemu je sve nježno u njemu se sve raduje.. Tamo su kuće od čokolade prozori su od marmelade. Tamo svako radi ono što hoće tamo raste svako voće!! (branko kockica) Razbole se lisica Razbole se lisica suši se k'o grana lečili je brižljivo nekoliko dana. Ajajajaja ja ja! Ajajajaja ja ja! Ali bolest neznana sve je jače steže zato lisac zečeve u fijaker preže. Ajajajaja ja ja! Ajajajaja ja ja! Da ti draga nađem lek preći ću sto gora i odvažno preplivati dvesta plavih mora. Ajajajaja ja ja! Ajajajaja ja ja! Krupne suze lisici padoše u krilo: "Kad bi gusku pojela lakše bi mi bilo". Ajajajaja ja ja! Ajajajaja ja ja! (branko kockica) Zvjezdani kovač Kolibe evo na kraju sela, čarobnjak takve gradi, čađava, mrka, sa jednim okom. Šta li se u njoj radi?! Čuje se zveket, lupa i tutanj, još će da grune mina! Da nije tamo viještac iz priče, okiva Brku, džina? Ne boj se, bato, slobodno priđi, ulazi, nije varka. tu ćeš da nađeš kovača starog, susjeda moga, Marka. Kasno je veče, bura se sprema, oblaci nebom jezde, a kovač grmi čekićem teškim, iskiva zlatne zvijezde. Eh, sada znadem zvjezdanog tvorca, tu više nema tajne: to stari kovač večeri svake prosipa iskre sjajne. Nekad je nebo tužno i crno, noćna pustinja prava. Znam i zašto, to ću ti reći: umorni kovač spava. Ponekad samo prosine mjesec kroz oblak lika snena. To ti je vatra kovača Marka, tinja - zaboravljena. Nudi se direktor Poletan, spretan dječak osnovac, ne pije vino, ne voli novac, šećerne stvari njegov su sektor, zato bi rado bio direktor negdje u selu ili gradu, u fabrici za čokoladu. Jedina mana - priznajem griješan - mnogo sam smiješan Crtež malog dječaka Sunčani krug Nebeski svod Crtež je malog dječaka Nacrta on Napisa on U uglu na listu svom Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude mama Uvjek nek budem ja Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude tata Uvjek nek budem ja <<< - - Vrapčić Čika poštar, djecu pit'o prije dva-tri dana: Ko je Neo? Ima pismo Od starog Dživdžana? A u pismu: Dragi Neo, Zima se već sprema, A za mene i za moje Nigdje hrane nema. Pa te molim kao nekad, Prijatelju pravi, Skupi mrve poslje jela I na prozor stavi. Pjesma o suncu Sunce je čudna vatra na nebu koja nas svojim plamenom grije a kad se djeci mrak prikrade tad se u svoju kućicu skrije. Tamo se vatra još više žari pa tako žurna jutru krene probudi gradove, sela i šume otvori dječije okice snene. SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ, DJECI TREBA NJEGOV SJAJ SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ SVIMA TREBA SLIKAR TAJ. Sunce je čudna nebeska vatra što zemlju zlatnim trakama šara i mada nema boje ni kista od njega nema boljeg slikara. Globus mu je štafelaj što mrda, pomjera mora, pomjera brda, Razlijeva boje, razlijeva zrake, oboji ptice, oboji đake. Sva djeca našeg planeta složno pjevaju, vedra lica velikom slikaru što vazda šara od njeg nema boljeg slikara. Mala Ira cipele bira Ove su cipele prevelike. Ove su cipele premalene. Ove su cipele preširoke, Ove su cipele preduboke. Te su cipele previše tvrde. Te su cipele previše meke. Te su cipele previše tijesne, Te su cipele previše smiješne. Ja želim cipele koje skaču, Ja želim cipele koje lete. Ja želim cipele od sedam milja, Ja želim cipele - rakete. Ja želim cipele koje su najtiše Ja želim cipele koje su najviše. Ja želim u njima hodat po stropu, Ja želim u njima obići Europu. A trgovac gleda u čudu i kaže: E, baš svašta. Ti ne trebaš cipele. Tebi treba mašta. Mala maca Imam malu macu lijepu kao san oči su joj tamne kao kišni dan. Brčići joj nježni dlaka joj se sja volimo je svi a najviše ja. Štamparska greška Trči zeko šumicom i viče na glas: - Hura! Lovci ne smiju pucati na nas. šetat ćemo slobodno po brijegu i polju i birati glavice, ljepšu, slađu, bolju. Novine su donijele tu radosnu vijest. Eno, dolje čitaju i jela i brijest! Iza bukve medo pomalo se smješka: - Sigurno je, zeko, to štamparska greška. Proljetna pjesma Slušao sam jedno jutro ptičicu, proljeću je izvijala pjesmicu, ciju ciju, ciju ciju ci ju ci ciju ciju, ciju ciju ci ju ci. Na livadi bijelo stado hladuje, a pastirče proljeću se raduje. trala, lala, trala lala tra la la trala, lala, trala lala tra la la. A u bari sve žabice krekeću, raduju se i krekeću proljeću. kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke. Medo Miško Medo Miško zaspao Lezi potrbuške Sanja da je legao Ispod jedne kruške A sve kruške padaju U zelenu travu Samo medo ne može Da podigne glavu Išla seka bosa Išla seka bosa Preko sjenokosa I kad nije pazila Osicu je zgazila Jao jao plače seka Dajte brzo lijeka Nana tu je bila Ubod izlječila Nato seka mala Nani obećala Neću više ići bosa Preko sjenokosa Obavezno Prije i poslje jela Treba ruke prati Nemoj da te na to Opominje mati Jer prljavim rukama Zagadi se jelo Pa se bolest zatim Prenese u tijelo Mala Luca Naša mala Luca Sa stolice muca Mati mati mati Koliko je sati Gladna sam već i ja Gladna je i kuca Eno i sat kuca Treba da se ruča A i ptica pjeva I njoj krče crijeva Kada djeca vole Kada djeca vole Tratinčice se spletu U vjenčiće, Začuđeni maslačak Podvije rep Kao žuti mačak, A ljubičice plave U najljepšem, Najdražem stručku Pobjegnu iz trave Bebe Bebe su kao san i ptičije krilo, one su kao prve bijele rade. Bebe su nešto beskrajno drago i milo i sve mamine radosti i nade. Bebe su kao laste nježne što se raduju prvom letu. One su najbjelje pahulje snježne i najtopliji osmijeh na svijetu. Bebe su nešto kao travke tanane, a liče i na zvijezdu visoku. One su umilne pjesme lagane i najsjajnije sunce u maminom oku. Najtoplije oko Sunce ima žuto oko - visoko, visoko. More ima plavo oko- duboko, duboko. Zemlja ima smeđe oko- široko, široko. Svako ima svoje oko- široko, duboko... Sa njim gleda, s njim se smije. Al´od svih je NAJTOPLIJE : Oko što ko vatra grije, oko što se meni smije, oko što se brine za me... To je OKO MOJE MAME! Pačija škola Jeste l' čuli djeco, Verujte, bez šale Otvara se škola Za pačiće male. Svi pačići mali kao đaci stoje, stari patak metn'o naočale svoje... Učio ih učio od srijede do petka, al' ih nije naučio dalje od početka! Ništa drugo ne nauči pačurija ta, nego što je i prije znala, pa pa pa pa pa! Malo vrapče "Daj mi ,daj mi mama, tanano kanapče, da za nogu vežem, ono malo vrapče, što na zemlju pade"- tako moli Rade... "Dala bih ti sine, i čitavo klupče, al' nediraj ono, maleno mangupče, ono traži milo, majčino krilo" Imam jagnje maleno Imam jagnje maleno, runo mu je svileno, povazdan se igram s njim, kao s drugom iskrenim. Svježe trave nakosim, pa bekanu donosim, donosim mu na dlanu, svome milom bekanu. Kad se bekan najeo, on poskoči veselo, zvonce zvoni cin cin cin, ja u igru hajd' za njim. Zavičaju moj Zavičaju moj, mili rodni kraj, mirisna polja i cvijetni gaj to moj dom je znaj. Šumi rječica, teče u beskraj, na brijegu kućica bijela je sva, to moj dom je znaj. Majka je u njoj, bdije noć i dan, osmijeh na licu uvijek joj sja kad me ugleda... Trči zeka iz daleka Trči zeka iz daleka, oblio ga znoj, Trči jadan, žedan, gladan i uzdiše joj. Prepao se jer je neko povikao stoj, Pa će trkom da se skloni u kućerak svoj, srce mu je zaigralo huja, huja, hoooooj Mali ptić O kaži mala ptico ti što tužno pjevaš to, i oko gnijezda žalosno ti letiš naoko... Da znaš milo djete ti što tuga je i sram, ukraden mi je mali ptić stog mati plače sad... I gnijezdo je razoreno, moj skromni mali dom. Ja živjet više ne želim u zlobnom svijetu tom! Kad to čuo dječak obuze ga tuga i sram, on gnijezdo brzo popravi, i ptica vrati sam! _________________ veliki dečko 01.07.2001.g. mali dečko 14.09.2004.g. [Vrh] brane Pridružen/a: 10. 11. 2003. (21:38:00) Postovi: 1033 Lokacija: Split Postano: sri tra 28, 2004 7:34 pm Naslov: -------------------------------------------------------------------------------- Sad sam i ja vlast... Zubici... Neki misle da se hvalim... Zub me boli, glava muci.. ali ipak nek se zna... cini mi se da ce puci... dobila sam i ja brata... sve je kriva cokolada... cijela ulica neka zna... od nje zubic uvijek strada.. Nije vazno sto je mali... Cokoladu djeca vole... jednom proci ce i to ... al od nje zubi bole... vazno je da brata imam... zube treba njegovati... nek me sada dirne ko... po tri puta na dan prati... Mama kaze ovaj mali... Zube prati svakog dana... vec je sada pravi vrag... tako kaze moja mama... ali ipak on je meni... ko to nece krezav bice... tako mnogo,mnogo drag... jer izgubice zubice... A u skolu kada krene... Cika doktor djecu voli... to ce biti prava stvar... poslje njega zub ne boli... ja u treci on u prvi... Halo cika doktore... al smo i mi neki par... zubic moj me zabole... Mama mi je drugar pravi... JOJ JOJ JOJ... bas joj svaka cast... sto me boli zubic moj... u kuci sam najzad i ja... JOJ JOJ JOJ... barem neka vlast... od doktora dajte broj... Svako dijete pravo ima... da se ljubi, da se mazi... i da trazi da se pazi... Svako dijete pravo ima... da pogrijesi jer je malo... Svako dijete pravo ima... da se igra, da se smije... i ponekad da se bije... I da kaze nesto strasno... i da misli da je vazno... jer svako dijete ima pravo... jer je malo... Ko jeveci ... Krtice ... Pace patki do clanaka... Krtice, skrtice... patka koki do pazuha... ne valja se kriti... koka petlu do grudnjaka... sladje ce vam biti... peto curki sve do uha... ako sto imate... guska s guskom podjednaka... i drugima date... tele kravi do vimena... zdrebe konju do stremena... Malo gladnoj sevi... jagnjad ovci do srdaca... i malom crvicu... prase jagi sve do runa... a pomalo i meni... a do njuske kuci maca... veselom vrapcicu... vrabac cvorku ispod kljuna... cvorak svraki do koljena... Krtice, skrtice... svraka vrani do povije... zasto ste se skrile... zabac bari do okreka... tamo usredtame... racic rijeci do kamena... pa jedete same... do obale njivi rijeka... mravak cvrcku do gudala... Krtice, skrtice... cvrcak puzu do rogova... vi imate podrume... misic maci do brkova... jos do lane... jela zvijezdi do ociju... svakojake hrane... mjesec suncu do plamena... dijete majci do krioca... mama tati do ramena... Hvalisavi zecevi Hvalili se zecici u zelenoj travici. Jedan reko': -Tako mi ne otpala ruka, ne bojim se vuka. Drugi reko': -Majka da me ziva ne gleda, ne bojim se medveda. Treci reko': -Tako mi kupusova struka, ne bojim se lisice, kopca ni bauka. U to nesto susnulo negde ispod grana, razbegli se zecevi na stotinu strana. U gostima Pozvao je maj sve bube na caj, od ose do pcele, da se provesele, tihe bubamare, i livadske popce, i rudare rovce. Spremio je maj sudove za caj, izneo u polje raznobojne solje, pozlacene kupe, cuturice skupe, i rumene zdjele, i krcage bijele. Sipao je maj svakom med u caj, u crvene lale, u zvoncice male, u hajducku travu, peruniku plavu, u zute ljutice, da zasladi pice. Popio je svak i leptiric lak, caja pola litre, zasvirale citre, zacula se truba sviracica buba, iz obliznjeg zbuna zapjevala zuna. Livadsko zvonce Bim-bam, udaram, vec je dan, vec je dan. Mrav posao na put ran, dosla pcela cvjetovima vec u stan. Bim-bam, udaram, da se budi cvjet i kam, da travice dremljivice bude sram. Bim-bam, udaram, mili vec i puzic sam, a mis slijepi bunovan pobjegao na tavan. Bim-bam , udaram. Ko je veci Pace patki do clanaka, patka koki do pazuha, koka petlu do grudnjaka, peto' curki sve do uha, guska s guskom podjednaka, tele kravi do vimena, zdrebe konju do stremena, jagnjad ovci do srdaca, prase jagi sve do runa, a do njuske kuci maca, vrabac cvorku ispod kljuna, cvorak svraki do koljena, svraka vrani do povije, zabac bari do okreka, racic rijeci do kamena, do obale njivi rijeka, mravak cvrcku do gudala, cvrcak puzu do rogova, misic maci do brkova, jela zvijezdi do ociju, mjesec suncu do plamena, dijete majci do krioca, mama tati do ramena. Cupavko Nece da se sisa nas drugarcic Misa pa se naglas dere. To zaculi vrapci, medju sobom zbore: -Vrapcije nam vjere, ne htjedne li Misa zbilja da se sisa, porasce mu kosa duga kao rijeka, ostra kao trava; napravice u njoj svoje gnijezdo osa, pomilice njome cete zutih mrava. Niko nece smjeti da mu se priblizi; ptice nece htjeti da mu na prag slete, d |
Autor: | dragica1 [ 31-03-2010 11:26 ] |
Naslov: | Re: Tekstovi pjesmica |
USKRSNI ZEC KREZUB ZEKO ŠARA JAJA PROLJETNOGA CVJETNOG SJAJA. KOŠARICU ŠUMOM NOSA, ŠARA JAJA CRNOG KOSA. DO OTOKA, TRČI, HITA, ZA PAČIĆE MALE PITA. SUNCE GRIJE, JASEN PUPA, SRCE ZEKI SNAŽNO LUPA. USKRS ZEKO RADO IMA, PISANICE DIJELI SVIMA. |
Autor: | rola [ 31-03-2010 20:50 ] |
Naslov: | Re: Tekstovi pjesmica |
1. Spavaj mi djetešce ti (poznata i kao Mozartova uspavanka) Spavaj mi djetešce ti znaš li da ovčica spi usnuo cijeli je svijet utihnu pčelica lijet Neka te ne bude strah Čujem iz sobice ah Još nisi usnuo ti Spavaj mi djetešce ti Mirno spi 2. Kad se male ruke slože (Arsen dedić, Vlak u snijegu) Kad se mnogo malih složi, tad se snaga stoput množi, a to znači da smo jači, kad se skupimo u zbor. Mala iskra požar skriva, kap do kapi rijeka biva, hajde sada svi u jato, kao vrapci živ živ živ. Kad se male ruke slože sve se može sve se može 3. Do-Re-Mi Do nam želi dobar dan Re u redu čeka sam Mi je znak da bude mir Fa je fakin ko' i mi So iz mora vadi sol La sve lađe svijeta zna Ti nam tiho daje znak Da je iza njega Doooo 4. Bila mama Kukunka (D. Trifunović) Bila mama Kukunka Bio tata Taranta Imali su maloga Juju Jednom su se šetali Kraj duboke rijeke Nil Gde je bio velik krokodil Iskočio krokodil Iz duboke rijeke Nil Uhvatio maloga Juju Plače mama Kukunka Plače tata Taranta Vrati nama našega JUju Odgovara krokodil Iz duboke rijeke Nil Dones'te mi vola pečenog Trči mama Kukunka Trči tata Taranta Donijeli su vola pečenog Progovara krokodil Iz duboke rijeke Nil Evo vama vašega Juju 5. Maestral (I. Stamać, M. Milanković) Na pučini plavog mora njihao se val Kao neki tromi medo sto ide na bal Putujući nešto mumlja udara o žal To se s njime igra, šali vjetar maestral Zraka sunca nebo zlati prošao je dan Na počinak vjetar ode uhvati ga san Na leđima mirnog mora zaspao je val budit će ga opet sutra vjetar maestral 6. Djeca i maca (M. Kuten) Pokraj peći maca prela, do nje dobra djeca sjela, pa joj tiho šaptat stala, predi, predi maco mala. I mi ćemo platno tkati, platno našoj mami dati, mama će nam dobra biti, novo ruho nam sašiti. A kad tata dođe kući, lijepo ćemo se obući, tata će nam dobar biti, sve nas redom zagrliti. 7. Visibaba mala Visibaba mala, zvoniti je stala din din din, don don don Čujte mali zvon Mala ptica ševa, veselo nam pjeva živ živ živ, žav žav žav zimi sad je kraj Trataratarata, jaglac trublju hvata Hoja haj hoja haj Zimi sad je kraj 8. Bubamarac (Arsen Dedić) Nije lako bubamarcu zum, zum, zum, zum Bubamarinom muškarcu zum, zum, zum, zum Između tolikih bubamara zum, zum, zum, zum Iste boje, istih šara naći koja je njegova Mara zum, zum, zum, zum Bubamarac mora vrijeme gubiti i sve bube redom ljubiti Buba Daru, buba Klaru, buba Baru zum, zum, zum, zum Buba Daru, buba Klaru, buba Baru zum, zum, zum, zum Dok ne nade svoju Maaaaaaaru zum, zum, zum, zum 9. Zeko i potočić (B. Mihaljević) U jednoj zimskoj noći, tam gdje je visok brijeg smrznuo se potočić, i pokrio ga snijeg A jedan mali zeko, taj potok traži svud gdje je kud je nestao, to njemu tišti grud I plače, plače zeko mal, za potočićem tim i žali žali zeko sad, žali srcem svim i tužan misli zeko da, gdje je potok taj možda laste slijedi on, u dalek južni kraj A onda dodje ljeto, i snijeg se otopi vratio se potočić, i zeko sretan bi. 10. Šaputanje (Dragan Lukić) Od kuće do škole, od škole do kuće Uvijek se ponešto šapuće, šapuće Tiho, tiše, tiho, tiše Tiho - ko padanje kiše Šapuću se pisma i šapuću tajne šapuću se zakletve velike i trajne Tiho, tiše, tiho, tiše Tiho - ko padanje kiše BROJALICE En ten ti ni, sava raka ti ni sava raka tika taka, bija baja buf. Jedna vrana gakala, i po polju skakala u to dode crni kos i odgrize vrani nos. Išo medo u dućan, nije reko dobar dan već je reko dobro veče, pokloni se pa uteče. Eci peci pec, ti si mali zec a ja mala vjeverica, eci peci pec. Iš, iš, iš, ja sam mali miš ti si moja mica maca, bjež u rupu ja sam miš. Zum, zum, zum, zum bumbari se sastali pa na pčele napali kakav je to red što ne date med? Zum, zum, zum, zum, zum. Sjela baba u balon da se vozi u London u Londonu kupi gris da se vozi u Pariz u Parizu kupi mačku da se vozi u Njemačku u Njemačkoj kupi slona da se vrati do Londona. |
Autor: | dragica1 [ 31-03-2010 20:59 ] |
Naslov: | Re: Tekstovi pjesmica |
Ovo sa babom je bilo i kad sam ja bila dijete a to je bilo davnoooooooo ![]() |
Stranica: 1/1. | Vremenska zona: UTC + 01:00 |
© 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group • http://www.phpbb.com |