a) VRSTE SOCIJALNIH USLUGA
Predlažu se sljedeće vrste socijalnih usluga: 1. prva socijalna usluga,( informiranje, prepoznavanje i procjena potreba ) 2. pomoć pojedincu (savjetovanje i pomaganje) 3. pomoć obitelji (savjetovanje i pomaganje) 4. pomoć i njega u kući 5. usluge ranih intervencija 6. usluge patronaže 7. usluge integracije 8. usluge boravka 9. usluge smještaja 10. usluge stručne podrške u obavljanju poslova i zapošljavanju
1. Prva socijalna usluga Prva socijalna usluga obuhvaća pomoć pri prepoznavanju i utvrđivanju socijalnih problema i poteškoća, procjenu mogućih rješenja te informiranje korisnika o svim mogućim oblicima usluga socijalne skrbi i postupcima na koje ima pravo i obvezama koje su povezane s oblicima usluga i pomoći koje može izabrati, kao i upoznavanje s mrežom i programom pružatelja socijalne skrbi. Prvu socijalnu uslugu pruža prednji ured u centru za socijalnu skrb. Njezina je svrha da se korisniku pomogne u prepoznavanju njegovih problema i daje potpuna informacija o postojećim pravima i uslugama u sustavu socijalne skrbi i izvan njega kojima bi mogao riješiti svoj problem.
2. Pomoć pojedincu Ova pomoć obuhvaća sve oblike savjetovanja, usmjeravanja i pomoći pojedincu sa ciljem rješavanja osobnih poteškoća, osnaživanja i integracije u radnu i životnu okolinu. Ona je namijenjena odraslim osobama koje nemaju obiteljsku i drugu podršku, u riziku su od socijalne isključenosti (dugotrajno nezaposleni, kronično bolesni, osobne s invaliditetom, psihički bolesne osobe, ovisnici, osobe u sukobu sa zakonom, starije i nemoćne osobe i dr.). Ova usluga može biti kraćeg trajanja (savjetovanje) ili može uključivati dugoročni individualni plan rada s korisnikom .Oblici pomoći koji se korisniku osiguravaju ovom uslugom ovise o njegovim konkretnim potrebama. Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb u suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici..
3. Pomoć obitelji Pomoć obitelji obuhvaća stručno savjetovanje i pomoć pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i pomoć roditeljima pri skrbi za djecu te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu. Ova socijalna usluga osigurat će se obitelji u slučajevima kad obiteljski problemi i poteškoće proizlaze iz narušenih odnosa u obitelji te se mogu riješiti samo promjenama u obitelji kao cjelini, kada je obitelji potrebno stručno savjetovanje i pomoć pri skrbi za djecu jer nemaju potrebne vještine za uklanjanje poteškoća te kada uređenje odnosa između dvaju ili više članova obitelji zahtijeva trajniju potporu ili vođenje da bi se osigurali uvjeti za opstanak i razvoj obitelji. Ova usluga može biti kraćeg trajanja (savjetovanje) ili može uključivati dugoročni plan rada s obitelji . Oblici pomoći koji se obitelji osiguravaju ovom uslugom ovise o konkretnim potrebama cijele obitelji. U pružanje usluge pomoći obitelji uključeno je više stručnih radnika centra, članovi obitelji i druge osobe koje mogu utjecati na obitelj. Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb u suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici.
4. Pomoć i njega u kući Pomoć i njega u kući je socijalna usluga koja obuhvaća praktičnu i stručnu pomoć osobama koji imaju osigurane stambene i druge uvjete za život, a koje zbog starosti, invaliditeta ili privremenih ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne mogu sami niti uz pomoć članova svoje obitelji brinuti o svojim osnovnim životnim potrebama. Praktična pomoć obuhvaća pomoć u obavljanju kućanskih i drugih poslova, i to organiziranje prehrane i pomoć u pripremi obroka, nabava namirnica i obavljanje poslova čišćenja i pospremanja stana, održavanje osobne higijene i druga pomoć u kući, a stručna je pomoć pri održavanju socijalnih kontakata, kao kada je ta pomoć potrebna za uključivanje osobe u svakodnevni život. Usluge pomoći i njege u kući odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga smještaja. Usluge pomoći i njege u kući pružaju centri za pomoć i njegu u kući i posebne ustrojbene jedinice doma socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te fizičke osobe, u skladu s uvjetima propisanim zakonom.
5. Usluge rane intervencije Usluge rane intervencije obuhvaćaju stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući obitelj i širu socijalnu mrežu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta, koja pomoć se pruža djeci i roditeljima u njihovom domu i pri uključivanju djeteta u širu socijalnu mrežu, do njegovog uključivanja u programe školskih ustanova. Usluge rane intervencije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci s teškoćama u razvoju, pod uvjetima propisanim zakonom. Usluge rane intervencije odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.
6. Usluge patronaže Usluge patronaže pružaju se djeci školske dobi s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom i psihički bolesnoj odrasloj osobi, njihovoj obitelji, skrbnicima i udomiteljima u njihovom domu i pri njihovom aktivnom uključivanju u širu socijalnu mrežu, pružanjem usluga psihosocijalne rehabilitacije u obliku i na način koji odgovara dobi korisnika, te vrsti i stupnju invaliditeta, odnosno vrsti i težini psihičke bolesti i potrebama korisnika. Usluge patronaže mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koje pružaju usluge smještaja osobama s invaliditetom ili psihički bolesnim odraslim osobama i obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom te centar za socijalnu skrb. Usluge patronaže odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.
7. Usluge integracije Usluge socijalne integracije namijenjene su djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u razvoju i djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u ponašanju. Svrha integracije za dijete i mlađu punoljetnu osobu je stručna pomoć pri uključivanju u programe redovitih predškolskih i školskih ustanova (integracija), a obuhvaća stručnu podršku odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u redovitim predškolskim ili školskim ustanovama. Usluge integracije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci i mlađim punoljetnim osobama s teškoćama u razvoju i teškoćama u ponašanju, pod uvjetima propisanim zakonom.
8. Usluge boravka Usluge boravka obuhvaćaju sve oblike dnevnog boravka koje pruža dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom i fizička osoba koja profesionalno pruža te usluge u obiteljskom domu. Predlažu se oblici boravka: cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak. U okviru boravka osiguravaju se usluge prehrane, briga o zdravlju i njega, čuvanje, odgoj i obrazovanje, radne aktivnosti, psihosocijalna potpora i rehabilitacija, organiziranje slobodnog vremena, organiziranje prijevoza te druge usluge ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog boravka, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti povremenog boravka, samo kada je to u najboljem interesu djeteta.
9. Usluge smještaja Smještaj izvan vlastitog doma obuhvaća sve oblike smještaja u domu socijalne skrbi, udruzi, vjerskoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kod fizičke osobe koja profesionalno pruža usluge smještaja u obiteljskom domu i u udomiteljskoj obitelji. Predlažu se oblici smještaja: stalni, privremeni, tjedni, povremeni i vikend smještaj. U okviru smještaja se pružaju usluge stanovanja, prehrane, nabave odjeće i obuće, brige o zdravlju i njege, čuvanja, odgoja i obrazovanja, radnih aktivnosti, psihosocijalne potpore i rehabilitacije te organiziranja slobodnog vremena. Korisniku bi se moglo u istom razdoblju priznati različiti oblici i pojedine usluge smještaja, ovisno o njegovom izboru i utvrđenim potrebama. Uz dosadašnje oblike smještaja važan je novi oblik vikend smještaja – npr. dijete koje je u postupku udomljavanja, ima priznato pravo na smještaj u domu socijalne skrbi, može se odobriti vikend smještaj kod buduće udomiteljske obitelji, ili npr. ukoliko o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom koja je stavljena pod roditeljsku skrb nakon punoljetnosti - o kojoj skrbe roditelji ili roditelj njegovatelj, koji povremeno trebaju odmor tijekom vikenda, mogao bi se priznati djetetu i takvoj osobi smještaj tijekom vikenda izvan vlastitog doma. Priznavanjem više oblika smještaja omogućuje se fleksibilnije odgovaranje na potrebe korisnika te njegova priprema na izvaninstitucijsku skrb ili povratak u obitelj. Predlaže se da organizirano stanovanje ne treba posebno isticati, jer je ono jedan od načina pružanja usluga smještaja. Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog smještaja, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti tog smještaja, samo kada je to u najboljem interesu djeteta. Predlaže se definirati u zakonu: ukoliko jedna osoba i/ili članovi njezine obitelji u smislu ovog zakona ima sklopljeno više od 3 ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama se pružaju usluge smještaja, prehrana, njega i briga o zdravlju te zadovoljavanje drugih životnih potreba angažiranjem trećih osoba ili zapošljavanjem radnika, to će se smatrati pružanjem usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi (rad na crno).
10. Usluga stručne podrške u obavljanju poslova i zapošljavanju
Usluge stručne podrške u zapošljavanju i obavljanju poslova pružaju se odrasloj osobi s invaliditetom , psihički bolesnoj osobi , osobi s problemima ovisnosti, dugotrajno nezaposlenim i drugim korisnicima u riziku od socijalne isključenost kroz uključivanje u radnu sredinu u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama ili kod fizičkih osoba koje profesionalno obavljaju neku djelatnost radi aktivnog uključivanja korisnika u društvenu zajednicu. Sadašnja praksa nameće potrebu stručne podrške, osobito osobama na smještaju, ali i svima koji nemaju aktivnu ulogu u zajednici a korisnici su usluga socijalne skrbi. ( dugotrajno nezaposleni, osobe sa smanjenom radnom sposobnošću u riziku od socijalne isključenosti, osobe otpuštene s izdržavanja kazne zatvora, beskućnici, osobe s problemima ovisnosti, )To bi bila stručna pomoć i podrška pri uključivanju u zajednicu socijalno isključenih korisnika iz sustava socijalne skrbi (npr. obavljanje nekog društvenog korisnog rada). Ovu socijalnu uslugu korisnicima pruža ustanova socijalne skrbi, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kroz stručnu podršku koordinatora zaduženog za izbor i pripremu izvođača, procjenu uvjeta, vrste i opsega poslova, pripremu i stručno vođenje korisnika. Zapošljavanje osoba s invaliditetom može se provoditi kod poslodavaca s kojim je ustanova socijalne skrbi postigla dogovor o zapošljavanju pod posebnim uvjetima. Opseg usluge i plaća korisnika za obavljeni posao utvrđuju međusobno korisnik, odnosno njegov zakonski zastupnik, ustanova socijalne skrbi i poslodavac ( izvođač ).
Osnovna promjena u priznavanju prava na navedene usluge socijalne skrbi bila bi u tome što bi centri za socijalnu skrb mogli priznati korisniku u istom vremenskom razdoblju više vrsta usluga, ovisno o planu skrbi, potrebama i izboru korisnika, u skladu s uvjetima propisanim zakonom, u svrhu njegovog ostanka u obitelji odnosno bržeg uključivanja u zajednicu korisnika koji se nalazi na smještaju.
b) STANDARDI KVALITETE SOCIJALNIH USLUGA
Usluge socijalne skrbi pružaju se prema normativima i standardima kvalitete koje propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb. Predlaže se da se zakonom utvrdi ekonomska cijena pružanja usluga socijalne skrbi.
IV. OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
A) MREŽA DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne djelatnosti. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave odlukom utvrđuje mrežu domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi koju obavljaju vjerske zajednice, udruge i druge domaće i strane pravne ili fizičke osobe, uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Mreža bi se utvrđivala prema stvarnoj potrebi pružanja usluga socijalne skrbi na području jedinice područne (regionalne) samouprave za korisnike kojima se ovo pravo priznaje rješenjem centra za socijalnu skrb, za određeno razdoblje.
B) KONCESIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI
Predlaže se urediti pružanje usluga socijalne skrbi davanjem koncesije temeljem javnog natječaja, na sličan način kako je to uredila Republika Slovenija. Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne službe. Javnu socijalnu službu mogu obavljati na osnovi koncesije pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi i Zakonom o kon cesijama. Koncesiju za obavljanje usluga socijalne skrbi (smještaja, boravka, integracije i slično), daje županijsko/gradsko tijelo nadležno za socijalnu skrb za područje županije/grada, na temelju mišljenja Savjeta za socijalnu skrb. Koncesija se dodjeljuje na određeno vrijeme, pri čemu se uvažava visina sredstava koje je koncesionar pridonio za osiguravanje obavljanja usluge za koju se daje koncesija. Trajanje koncesije može se produžiti i to pod uvjetima propisanim zakonom i koncesijskim ugovorom. Nadležno tijelo županije/grada za socijalnu skrb u skladu s nacionalnim planom i strategijom te utvrđenom mrežom potreba za uslugama socijalne skrbi, koncesijskim upravnim aktom određuju vrstu i opseg usluga za koje se objavljuje javni natječaj za dodjelu koncesije. U koncesijskom aktu mora biti određeno za pojedinačne vrste usluga koje su predmet koncesije: - zemljopisno područje obavljanja usluga; - broj ili opseg koncesija koje će se na pojedinačnom javnom natječaju dodijeliti za pojedine vrste usluga. Sastavni dio dokumentacije za nadmetanje u postupku davanja koncesije, uz dokumentaciju propisanu Zakonom o koncesijama, jest odobrenje za pružanje usluga socijalne skrbi, dokaz o raspolaganju prostorom koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti te izjava o zapošljavanju potrebnog broja radnika ovjerena od javnoga bilježnika. Najviši iznos naknade za koncesiju utvrđuje ministar nadležan za socijalnu skrb.
Ugovorom o koncesiji (upravni ugovor) koncedent i koncesionar uređuju međusobna prava i obveze vezano uz korištenje dane koncesije. Ugovorom o koncesiji koncedent i koncesionar uređuju međusobni koncesijski odnos i odnos prema korisnicima, a napose: - vrstu i opseg usluge koja je predmet koncesije, - početak obavljanja koncesije, - razdoblje na koje se sklapa koncesijski ugovor, - cijenu, odnosno način vrednovanja usluga, te druge odredbe koje su važne za obavljanje usluge koja je predmet koncesije (primjerice, podatke o radnicima koji će pružati socijalne usluge prema propisanim standardima, odredbu o prostoru u kojem će se obavljati djelatnost, odredbu o obvezi koncesionara da ishodi prethodnu suglasnost koncedenta na svaku promjenu koja se odnosi na sadržaj ugovora o koncesiji, a posebice na promjenu djelatnosti, promjenu potrebnih radnika te promjenu prostora u kojem će koncesionar obavljati djelatnost. Na pitanja iz ugovora o koncesiji koja nisu uređena Zakonom o socijalnoj skrbi primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama. Koncedent vodi registar dodijeljenih koncesija, a podaci upisani u registar, osim osobnih podataka, su javni. Odredbe zakona koje se odnose na ustanove socijalne skrbi ili druge pružatelje usluga socijalne skrbi primjenjuju se i na koncesionara. Ako se utvrdi da koncesionar ne obavlja javnu socijalnu službu u skladu s propisima, odlukom o davanju koncesije, odnosno ugovorom o koncesiji koncedent će odrediti rok za otklanjanje nedostataka, a ako koncesionar ne otkloni nedostatke u određenom roku oduzet će mu se koncesija. U slučaju oduzimanja koncesije koncedent mora osigurati da korisnike pod jednakim uvjetima na skrb primi druga socijalna ustanova ili drugi pružatelj usluga koji obavlja javnu službu. Ministar nadležan za socijalnu skrb podrobnije propisuje način dodjele koncesije i druga pitanja koncesijskog odnosa,
C) LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi
Uvelo bi se LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi (vanjsko vrednovanje), jer bi standardi kvalitete bili obvezujući za sve pružatelje institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga koje trebaju predvidjeti mehanizme i koordinaciju različitih tijela državne vlasti i javnog sektora uključenih u proces provedbe standarda kvalitete socijalnih usluga. 1. Povjerenstvo za kvalitetu Povjerenstvo za kvalitetu socijalne ustanove ili druge pravne osobe koja pruža socijalne usluge, jest tijelo koje osigurava kontrolu kvalitete pružanja usluga socijalne skrbi te osigurava provođenje standarda kvalitete socijalnih usluga. Povjerenstvo za kvalitetu imenuje upravno vijeće i ima najmanje pet članova. U Povjerenstvu za kvalitetu moraju biti zastupljeni predstavnici svih djelatnosti te radnika svih stručnih sprema u socijalnoj ustanovi. Sastav i broj članova Povjerenstva za kvalitetu uređuje se statutom ustanove. 2. Referentni centar (centar dobre prakse) može biti ustanova socijalne skrbi ili dio te ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno zakonu i ispunjava normative i standarde za pružanje usluga socijalne skrbi. Dobivanjem rješenja kojom se nekoj ustanovi i drugoj pravnoj osobi priznaje status referentnog centra (centra dobre prakse), ustanova ili dio socijalne ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno posebnome zakonu stječe pravo uporabe i isticanja znaka i naziva referentnog centra. Rješenje o određivanju referentnog centra objavljuje se u »Narod¬nim novinama«. Naziv referentni centar dodjeljuje se na vrijeme od pet godina. Mjerila za dodjelu i obnovu naziva referentnog centra propisuje pravilnikom ministar. 3. Licenciranje Najprije bi se provodio postupak tijekom upravnih i inspekcijskih nadzora, standardi će se koristiti kao mjerila za ocjenu kvalitete pružatelja usluga, jer će se tijekom provođenja nadzora nad pružanjem usluga kontrolirati kvaliteta pruženih usluga. Oni pružatelji usluga koji bi bili dobro ocijenjeni, dobili bi za izvrsnu uslugu najvišu ocjenu, za dobru i dostatnu uslugu manju ocjenu, a za lošu ocjenu plan poboljšanja i rok u kojem trebaju poboljšati uslugu, a u protivnom bi kao krajnja mjera bila zabrana rada.
D) USTANOVE SOCIJALNE SKRBI I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA
Ustanove socijalne skrbi su centar za socijalnu skrb, obiteljski centar, dom socijalne skrbi i centar za pomoć i njegu.
Etičko povjerenstvo ustanova socijalne skrbi jest tijelo koje osigurava obavljanje djelatnosti ustanove na načelima etičkog kodeksa djelatnosti socijalne skrbi. Etičko povjerenstvo imenuje upravno vijeće i čini ga najmanje pet članova, od toga jedna trećina članova suprotnog spola, s time da najmanje jedan član etičkog povjerenstva treba biti osoba koja nije radnik ustanove. Upravno vijeće imenuje i zamjenike članova etičkog povjerenstva. Broj članova i sastav etičkog povjerenstva uređuje se statutom ustanove. Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka ustanova čiji je osnivač pravna i fizička osoba može ovlastiti etičko povjerenstvo druge ustanove. Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu. Etičko povjerenstvo ustanove socijalne skrbi prati primjenu etičkih i načela socijalne struke u obavljanju djelatnosti ustanove te rješava i druga etička pitanja u obavljanju djelatnosti ustanove.
1. Centar za socijalni rad (Centar za socijalne poslove) Centar za socijalni rad i njegove podružnice osnivaju se u skladu s mrežom koju utvrđuje jedinica područne (regionalne) samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad centrima za socijalni rad - na jedinice područne (regionalne) samouprave. Centar za socijalni rad - i njegova podružnica bi mogao započeti s radom kada se rješenjem nadležnog tijela u županiji utvrdi ispunjavanje uvjeta za poček rada, te upiše u sudski registar i upisnik ustanova socijalne skrbi. Predlažemo da zakon da mogućnost osnivanja savjetovališta u okviru centra. Mnogo je korisnika kojima je potreban savjetovališni rad, a koji nisu obuhvaćeni savjetovališnim radom u obiteljskim centrima odnosno obiteljski centri sada ne pružaju usluge tretmana korisnika.
Centrom za socijalni rad - upravlja upravno vijeće koje imenuje osnivač, a predlažu se 2 varijante: 1. se da se sastav, način imenovanja, odnosno izbora članova, trajanje mandata i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuje se aktom o osnivanju odnosno statutom centra za socijalni rad, -. 2. da Upravno vijeće ima sedam članova i čine ga predstavnici osnivača (predsjednik i 2 člana) i radnika ustanove (1 član), stručnih radnika (1 član), korisnika (1 član) i lokalne zajednice (1 član). Članove upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nadležnog za socijalnu skrb, predstavnika korisnika na prijedlog korisnika ustanove i lokalne zajednice na njezin prijedlog. Jednog člana upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog stručnog vijeća između stručnih radnika centra za socijalnu skrb. Predstavnika radnika u upravno vijeće imenuje i opoziva radničko vijeće. Predstavnika korisnika predlažu udruge koje djeluju na području socijalne skrbi u županiji. Članovi upravnog vijeća moraju imati završen diplomski sveučilišni studij/stručni studij, osim člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće ustanove. Mandat članova upravnog vijeća traje pet godina. Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje osnivač, a isplaćuje se iz sredstava ustanove. Ravnatelj centra za socijalni rad - mora imati: - završen sveučilišni diplomski studij i ispunjavati propisane uvjete za stručnog radnika u centru za socijalnu skrb (završen sveučilišni diplomski studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije), - položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, i - položen program za vođenje ustanove socijalne skrbi/licencu za rad ravnatelja, koji propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje. Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće, na mandat od pet godina. Osoba imenovana za ravnatelja sklapa s upravnim vijećem ugovor o pravima i dužnostima na vrijeme od pet godina u punom radnom vremenu. Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove stručnog radnika u ustanovi, na njegov će zahtjev ugovor o radu mirovati do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopnih mandata. Osoba imenovana za ravnatelja ima se pravo vratiti na rad u ustanovu u kojoj je prethodno radila, ako se na te poslove vrati u roku od trideset dana od dana prestanka obavljanja ravnateljskih poslova, u protivnom joj prestaje radni odnos. Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, osobi imenovana za ravnatelja, nakon povratka na rad, razdoblje mirovanja ugovora o radu ubraja se u neprekinuto trajanje radnog odnosa. Osobu imenovanu za ravnatelja do povratka na poslove za koje joj ugovor o radu miruje zamjenjuje osoba u radnom odnosu koji se zasniva na određeno vrijeme. Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja ako utvrdi: - da ravnatelj ne obavlja poslove koji su mu povjerene zakonom ili ako u svom radu krši zakonske odredbe, - da je ravnatelj objektivno odgovoran za loše financijsko poslovanje ustanove, - da je nadležno tijelo ustanove odbilo program rada koji je predložio ravnatelj, - da je državna revizija dala negativno mišljenje o financijskom poslovanju ustanove, - da je povjerenstvo za stručni i upravni nadzor utvrdilo veće propuste pri obavljanju djelatnosti, - da nije upozorio upravno vijeće na obvezu pokretanja natječajnog postupka za imenovanje ravnatelja u roku koji određuje statut ustanove. Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, ako se utvrdi da su se stekli uvjeti za razrješenje, propisani Zakonom o ustanovama, da ravnatelj krši obveze iz ugovora o pravima i dužnostima ili da ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja ustanove. Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, rješenje o razrješenju ravnatelja donosi ministar. Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja na prijedlog inspektora i povjerenstva za upravni nadzor u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga, a ministar procijeni da je prijedlog opravdan, ravnatelja će razriješiti ministar nadležan za socijalnu skrb. Osoba koja je razriješena prije isteka mandata jer nije ispunjavala obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama odnosno nije ispunjavala obveze poslovodnog ili stručnog voditelja, ne može biti ponovno imenovana za ravnatelja niti vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove socijalne skrbi sljedećih 10 godina. Način i postupak razrješenja ravnatelja pobliže se uređuje statutom centra za socijalnu skrb. Za vršitelja dužnosti ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za stručnog radnika centra za socijalnu skrb. Predlaže se da u slučaju ako ustanova, odnosno ustanova i podružnica, imaju više od 20 stručnih radnika, stručno vijeće čine predstavnici stručnih radnika sjedišta i podružnice koji bi se birali na način utvrđen općim aktom ustanove. 2. Dom socijalne skrbi
Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad domovima socijalnu skrb na jedinice područne (regionalne) samouprave. Alternativa: Potrebno je razmotriti da li bi Republika Hrvatska i u kojim slučajevima zadržala pravo za osnivanjem doma za područje Republike Hrvatske, u kojim slučajevima bi Ministarstvo provodilo postupak osnivanja i utvrđivanja uvjeta za početak rada tih domova.
Postupke za osnivanja doma socijalne skrbi i utvrđivanja uvjeta za početak rada, kao i u slučaju prestanka doma, provodila bi nadležna jedinice područne (regionalne) samouprave, a žalba protiv rješenja nije dopuštena, ali se može voditi upravni spor. Također se predlaže da upisnik ustanova vodi jedinica područne regionalne samouprave za ustanove na svom području, a Ministarstvo za područje cijele Rebublike Hrvatske. Domom socijalne skrbi upravljalo bi upravno vijeće kojeg imenuje osnivač u sastavu propisanom kao do sada, uz dodatak člana ispred stručnih radnika i lokalne zajednice, a ostale odredbe bile bi kao naprijed za centar za socijalnu skrb.
Ravnatelj doma socijalne skrbi mora imati: - završen sveučilišni diplomski studij i ispunjavati propisane uvjete za stručnog radnika u domu socijalne skrbi (završen sveučilišni diplomski studij socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije), - položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, i - položen program za vođenje ustanove socijalne skrbi/licencu za rad ravnatelja, koji propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje. Iznimno za ravnatelj može biti izabrana i osoba sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem pravne ili ekonomske struke, uz uvjet da dom ima stručnog voditelja ?????? Predlaže se da se ravnatelja doma može imenovati i razriješiti na isti način kao ravnatelj centra za socijalnu skrb Predlaže se da u slučaju ako dom ili dom i njegova podružnica imaju više od dvadeset stručnih radnika, stručno vijeće činili bi predstavnici stručnih radnika svih stručnih cjelina doma i podružnice, imenovani na način utvrđen općim aktom doma. Predlaže se da se Zakonom propiše mogućnost da se dom socijalne skrbi može osnovati i radi stjecanja dobiti. Predlaže se da se u domovima socijalne skrbi više ne provode programi odgoja i obrazovanja po propisima obrazovanje, nego da se prenesu na ustanove obrazovanja statusnom promjenom - podjelom ustanove ili na drugi način.
3. Pružanje socijalnih usluga bez osnivanja doma socijalne skrbi (sada čl. 105. ZSS)
Predlaže se da vjerska zajednica i udruga čiji je cilj zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba može pružati usluge smještaja i drugih socijalnih usluga, bez osnivanja doma, a sve postupke u svezi obavljanja navedene djelatnosti vodila bi jedinica područne (regionalne) samouprave. Predlaže se da se zakonom propiše obveza ovim pružateljima usluga da, ukoliko imaju zaposlenih 10 i više stručnih radnika, moraju imati stručna tijela koja bi obavljala poslove vezane za stručni rad iz nadležnosti stručnog vijeća u domu i stručnog voditelja. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih osoba koje pružaju usluge skrbi izvan vlastite obitelji na području svoje mjesne nadležnosti, a Ministarstvo za cijelu Republiku Hrvatsku. I nadalje bi se pravne osobe mogle doregistrirati za pružanje usluge smještaja i drugih socijalnih usluga do 30 korisnika bez osnivanja doma.
4. Centar za pomoć i njegu Predlaže se da sve postupke u svezi osnivanja centara za pomoć i njege u kući vodi jedinica područne (regionalne) samouprave), a protiv rješenja se ne može podnijeti žalbu, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. Također se predlaže da dom socijalne skrbi može pružati usluge pomoći i njege u kući za više od 30 korisnika bez osnivanja centra za pomoć i njegu. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge centra za pomoć i njegu u kući na području svoje mjesne nadležnosti a Ministarstvo za područje Republike Hrvatske. 5. OBAVLJANJE SOCIJALNE SKRBI FIZIČKIH OSOBA KAO PROFESIONALNE DJELATNOSTI
a) Obiteljski dom
Predlaže se da se Zakonom propiše da članovi obitelji mogu pružati usluge obiteljskoga doma i bez zasnivanja radnog odnosa, ako nisu u radnom odnosu ili ako ne obavljaju djelatnost kao fizičke osobe (obrt ili profesionalna djelatnost). Također se predlaže da prethodnu suglasnost strancu s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobitoga interesa za korisnika, umjesto ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, daje jedinica područne regionalne samouprave na čijem području korisnik ima prebivalište odnosno stalni boravak. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju fizičkih osoba koje pružaju usluge obiteljskog doma na području svoje mjesne nadležnosti te da jednom godišnje ažurirane podatke dostavlja ministarstvu.
b) Savjetovalište
Predlaže se precizirati poslove i uvjete za rad savjetovališta i postupke u svezi utvrđivanja uvjeta za obavljanje poslova savjetovališta prenijeti na jedinicu područne (regionalne) samouprave. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju osoba koje pružaju usluge savjetovališta na području svoje mjesne nadležnosti te da po službenoj dužnosti ažurirane podatke dostavlja ministarstvu. E) DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJA I ZBIRKE PODATAKA
Vođenje dokumentacije i evidencije te zbirku podataka potrebno je regulirati sukladno informatizaciji u sustavu socijalne skrbi te zakonima o zaštiti tajnosti i osobnih podataka. Za potrebe obavljanja djelatnosti socijalne skrbi određene zakonom, za planiranje politike socijalne skrbi, praćenje stanja te za znanstveno-istraživačke i statističke svrhe na području socijalne skrbi vode se zbirke podataka koje obuhvaćaju cjelokupni nacionalni sustav socijalne skrbi i jedinstveni registar korisnika kojima je priznato pravo iz sustava socijalne skrbi. Zbirke podataka sadrže podatke o: uslugama, novčanim socijalnim pomoćima, drugim vrstama pomoći prema ovom zakonu, oslobađanjima od plaćanja usluga, pružateljima usluga u djelatnosti socijalne skrbi, financiranju djelatnosti socijalne skrbi, te obavljanju drugih poslova koje su komorama u djelatnosti povjerene zakonom kao javne ovlasti i o obavljanju poslova koje nositeljima djelatnosti nalažu drugi propisi. Zakonom je potrebno utvrditi obvezu vođenja propisane evidencije i dokumentacije za sve pružatelje usluga (sada time nisu obuhvaćene pravne osobe iz članka 105. Zakona). Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb je upravljač centralne zbirke podataka o novčanoj socijalnoj pomoći i socijalnim uslugama, a podatke iz te zbirke može razmjenjivati s drugim tijelima samo pod uvjetima propisanim zakonom.
V. STRUČNI RADNICI
Stručne poslove u centru za socijalnu skrb obavljaju osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem socijalnog rada i socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije i edukacijske rehabilitacije, s položenim stručnim ispitom. Stručne poslove u domu socijalne skrbi te drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja poslove socijalne skrbi obavljaju i osobe sa završenim preddiplomskim i diplomskim studijem socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, logopedije, zdravstva te drugih znanosti, s položenim stručnim ispitom. Stručne poslove u centru za socijalnu skrb, domu socijalne skrbi te drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja poslove socijalne skrbi mogu obavljati i drugi stručni radnici odgovarajućeg usmjerenja i stupnja stručne spreme, u skladu s djelatnošću pravne i fizičke osobe koja obavlja poslove socijalne skrbi. Predlažemo da se izričito navede da odgojno-tretmanske poslove u domovima socijalne skrbi mogu obavljati samo prvostupnici i magistri socijalnog rada, psihologije i socijalne pedagogije, a ne kao do sada stručnjaci različitih društvenih usmjerenja (npr. profesor tjelesnog ili zemljopisa). Predlažemo ukidanje vježbeničkog staža kako je on sada definiran, polaganje stručnog ispita definirati kroz strukovne komore, osim za pravnike i druge voditelje i rješavatelje u upravnom postupku, koji polažu državni stručni ispit. Stručni radnici u sustavu socijalne skrbi imaju pravo na superviziju, koju osigurava poslodavac. Pojedine usluge socijalne skrbi mogu pod vodstvom stručnih radnika obavljati kao dragovoljan i neprofesionalan rad i volonteri, za koje nije posebno propisana stručna naobrazba, sukladno važećim propisima o volonterstvu. Etički kodeks stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi donosi ministar nadležan za socijalnu skrb. a) STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE, USAVRŠAVANJE, NAPREDOVANJE I IZDAVANJE LICENCIJA
Stručno osposobljavanje Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo i obvezu trajno se stručno osposobljavati i usavršavati kroz programe koje je odobrila strukovna komora i nadležno ministarstvo. Pod trajnim stručnim osposobljavanjem i usavršavanjem podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti i struci u području socijalnog rada, socijalne pedagogije, psihologije, logopedije, edukacijske rehabilitacije, radne terapije, odgoja, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, socijalne politike i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi. Programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja organiziraju i provode nadležne strukovne komore. Uz strukovne komore programe mogu provoditi i visoka učilišta, ustanove socijalne skrbi te udruge. Program stručnog osposobljavanja i usavršavanja treba sadržavati temu, namjenu, ciljeve programa iskazane kompetencijama, metode poučavanja, organizaciju, način vrednovanja i oblik certificiranja, broj polaznika, vrijeme trajanja programa i troškovnik. Način i postupak stručnog osposobljavanja i usavršavanja stručnih radnika, stručnih suradnika i ravnatelja propisuje ministar.
Napredovanje Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi mogu napredovati u struci, odnosno zanimanju u najmanje tri razine i stjecati odgovarajuća zvanja. Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi mogu biti nagrađeni za izvanredna postignuća u djelatnosti. Razine, uvjete i način napredovanja i nagrađivanja, propisuje ministar.
Licencije Licencija za rad u djelatnosti socijalne skrbi je javna isprava kojom se dokazuju potrebne razine općih i stručnih kompetencija stručnih radnika, stručnih suradnika i ravnatelja u djelatnosti socijalne skrbi. Prvom licencijom za rad stručnih radnika i stručnih suradnika u djelatnosti socijalne skrbi smatra se uvjerenje o položenom stručnom ispitu. Stručni radnici i stručni suradnici imaju pravo i dužnost licenciju obnavljati svakih pet godina, a uvjete i postupak propisuju strukovne komore uz suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Komore Komore su strukovne organizacije stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi sa statusom pravne osobe. Stručni radnici za završenim sveučilišnim diplomskim studijem, prvostupnici te stručni radnici srednje stručne spreme koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi na području Republike Hrvatske, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, obvezno se učlanjuju u strukovne komore. Ustrojstvo, nadležnost i način rada komora uređuje se posebnim zakonom. ALTERNATIVA: Predlaže se osnivanje jedne socijalne komore, koja bi bila podijeljena prema različitim strukama u djelatnosti. Naime, postojanje više strukovnih komora (logopeda, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora i pravnika u djelatnosti socijalne skrbi) ekonomski neće biti održivo
b) ORGANIZIRANJE RADA I RADNO VRIJEME U MREŽI JAVNE SOCIJALNE SLUŽBE Centri za socijalnu skrb, domovi socijalne skrbi i druge pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge socijalne skrbi u mreži javne djelatnosti socijalne skrbi obvezni su neprekidno pružati socijalnu skrb, radom u jednoj, dvije ili više smjena, preraspodjelom radnog vremena ili pripravnošću u skladu s potrebama korisnika i oblicima pružanja usluga. Vrijeme provedeno u aktivnoj pripravnosti smatra se radnim vremenom i uračunava se u redovni fond mjesečnih radnih sati. Početak, završetak i raspored radnog vremena pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge u mreži djelatnosti socijalne skrbi propisuje pravilnikom ministar. U slučajevima izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera, ministar je ovlašten poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim Zakonom, uključivši i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih pravnih i fizičkih osoba koja obavljaju djelatnost socijalne skrbi i radnika, dok te okolnosti traju.
VI. NADLEŽNOST I POSTUPAK
Na temelju javnih ovlasti jedinice područne (regionalne) samouprave rješavale bi u drugom stupnju o pravima iz socijalne skrbi, obiteljskopravne zaštite i drugim pravima u skladu s posebnim zakonom, dok bi rješavanje o izuzeću centra za socijalnu skrb, ravnatelja i/ili stručnih radnika, i nadalje obavljalo ministarstvo. O sukobu mjesne nadležnosti između centara za socijalnu skrb s područja dvije jedinice područne (regionalne) samouprave odlučivalo bi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a o sukobu nadležnosti između centra za socijalnu skrb i općine, grada i Grada Zagreba odlučivalo bi također ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Predlaže se da o sukobu nadležnosti između centra za socijalnu skrb na području iste jedinice područne (regionalne) samouprave rješava jedinica područne (regionalne) samouprave, Također se predlaže da se propiše rok za izvršenje rješenja o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji. Postupak za priznavanje prava iz sustava socijalne skrbi provodio bi se u pravilu prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, uz preispitivanje prava kao po važećem zakonu. VII. NADZOR
Nadzor nad radom centra za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga koja obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnih i drugih radnika koji pružaju usluge socijalne skrbi obuhvaća: – unutarnji nadzor, – stručni nadzor komore, – inspekcijski nadzor - upravni nadzor.
Unutarnji nadzor Ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi obvezno provode unutarnji nadzor nad radom svojih ustrojstvenih jedinica i stručnih radnika. Za stručni rad ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, odgovoran je ravnatelj, upravno vijeće ili osoba ovlaštena za vođenje poslova pravne osobe. Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora. Općim aktom utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora. Godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi obvezni su izraditi najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu.
Stručni nadzor komore Stručni nadzor nad radom ustanove socijalne skrbi i druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na kvalitetu i vrstu usluga socijalne skrbi provodi nadležna komora. Stručni nadzor provodi se sukladno općim aktima komore na koje daje suglasnost ministar. U slučaju utvrđenoga stručnog propusta stručnog radnika ili povrede načela etike izriču se mjere u skladu s aktima nadležne komore. U provođenju inspekcijskog i stručnog nadzora u ustanovama socijalne skrbi te kod drugih pružatelja usluga skrbi izvan vlastite obitelji i drugih socijalnih usluga, stručni nadzor provode stručnjaci koje predlažu nadležne strukovne komore na listu stručnjaka koju donosi ministar. Inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor nad primjenom i izvrša¬vanjem zakona, drugih propisa i općih akata u djelatnosti socijalne skrbi kao i nadzor nad stručnim radom domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge socijalne skrbi izvan vlastite obitelji i obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnih radnika provodi inspekcija. Stručni nadzor nad radom domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge socijalne skrbi izvan vlastite obitelji provode uz inspektore i stručnjaci s liste stručnjaka koju donosi ministar na prijedlog strukovnih komora. Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru prava, dužnosti i ovlasti utvrđenih ovim zakonom ili drugim propisom. Ministar utvrđuje godišnji plan rada inspekcije. Inspekcija osobito: 1. prati i proučava obavljanje djelatnosti socijalne skrbi i poduzima mjere za njeno kvalitetno obavljanje, 2. nadzire zakonitost rada u obavljanju djelatnosti socijalne skrbi, 3. razmatra podneske pravnih i fizičkih osoba koji se odnose na nadzor iz utvrđene nadležnosti te o poduzetim radnjama i mjerama pisano obavještava podnositelja.
U obavljanju inspekcijskih poslova inspektor ima pravo i obvezu: 1. privremeno zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi zbog otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nedostataka, 2. zabraniti provođenje mjera i radnji koje su protivne zakonu ili drugom propisu, 3. zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi koje više ne ispunjava uvjete u pogledu prostora, radnika i opreme, 4. zabraniti samostalan rad stručnom radniku koji nema odobrenje za samostalan rad, 5. zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnom radniku koji ne osigurava kvalitetu i sadržaj usluga, 6. predložiti nadležnoj komori provođenje postupka u cilju utvrđenja potrebe dodatnog stručnog usavršavanja stručnog radnika, odnosno potrebu ponavljanja provjere stručne osposobljenosti, 7. zabraniti rad i predložiti komori oduzimanje odobrenja za samostalan rad stručnom radniku, 8. zabraniti obavljanje djelatnosti, ako se ona obavlja bez rješenja o ispunjavanju propisanih uvjeta, 9. uputiti stručnog radnika na pregled radi ocjene zdravstvene sposobnosti u slučaju sumnje na gubitak zdravstvene sposobnosti za obavljanje djelatnosti, 10. narediti poduzimanje drugih mjera za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim propisom. Na postupak inspektora primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom pojedina pitanja nisu drukčije uređena. Ako inspektor osnovano posumnja da je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo, uz rješenje za čije je donošenje ovlašten, obvezan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za poduzimanje mjera podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje postupka zbog kaznenog djela. Tijelo kojem je podnesen zahtjev, odnosno prijava iz stavka 1. ovoga članka obvezno je o ishodu postupka obavijestiti ministarstvo. O provedenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama inspektor vodi očevidnik, čiji sadržaj, oblik i način vođenja propisuje pravilnikom ministar. Ako se inspektoru prilikom provođenja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor zdravstveni inspektor je ovlašten zatražiti pomoć službenika unutarnjih poslova. Inspektor je odgovoran: 1. ako pri nadzoru propusti poduzeti, odnosno narediti mjere koje je po zakonu bio obvezan poduzeti, odnosno narediti, 2. ako prekorači svoje zakonske ovlasti, 3. ako ne podnese prijavu, odnosno ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nepravilnostima, odnosno nedostacima. U odnosu na način i tijek provođenja inspekcijskog nadzora, predlaže se po uzoru na engleski model, objaviti nalaz na web stranicama s programom poboljšanja standarda pružanja usluga te uključivanje korisnika u rad inspekcije paralelno s uvođenjem standarda kvalitete u djelatnosti socijalne skrbi. Također se predlaže da se, u odnosu na važeći Zakon, propiše da se sanitarni nadzor nad standardima prehrane (uključuje i kvalitetu prehrane), nad cjelokupnim prostorom i opremom pravnih osoba, provodi sanitarna inspekcija Također treba utvrditi što uključuje zdravstveni nadzor u djelatnosti socijalne skrbi.
Upravni nadzor
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi provodi upravni i stručni nadzor nad radom centra za socijalnu skrb i podružnice. O provedenom upravnom nadzoru povjerenstvo odnosno državni službenik obvezan je u roku 30 dana napisati izvješće koje sadrži prikaz utvrđenog stanja, prijedlog mjera koje u određenom roku treba poduzeti radi otklanjanja nedostataka, podnijeti prijavu za kazneno djelo ili prekršaj, prijedlog za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti ravnatelja centra za socijalnu skrb ili drugog radnika te prijedloge za poduzimanje drugih potrebnih mjera. Nalaz o provedenom upravnom nadzoru s planom poboljšanja dostavlja se centru za socijalnu skrb u roku 60 dana od dana provedenog nadzora. Kontrolu izvršenja izrečenih mjera državni službenik koji je provodio nadzor provodi u pravilu posredno, pribavljanjem izvješća i dokaza o provedbi mjera, a može se provesti i neposrednim kontrolnim upravnim nadzorom, ako to zahtjeva priroda radnji koje se u izvršenju mjera trebaju poduzeti, odnosno kada potrebu neposrednoga kontrolnog nadzora zbog nedostataka u izvješću utvrdi državni službenik koji je provodio nadzor. Stručni nadzor nad radom centra za socijalnu skrb provode državni službenici i stručnjaci s liste stručnjaka koju donosi ministar na prijedlog strukovnih komora. Način provođenja stručnog nadzora i njegov sadržaj, te uvjete koje moraju ispunjavati ovlašteni stručni radnici za provođenje stručnog nadzora utvrđuje općim aktom ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi uz suglasnost strukovnih komora u djelatnosti socijalne skrbi. Ministarstvo provodi i inspekcijski nadzor u centru za socijalnu skrb nad provedbom zakona i drugih propisa kojim se utvrđuje ustrojstvo i način rada, opći akti, te uvjeta glede prostora, opreme, stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb. Inspekcijski i upravni nadzor u centru za socijalnu skrb provode upravni inspektori.
VIII. NAKNADA ŠTETE
Korisnik koji je na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, ostvario novčanu pomoć dužan je nadoknaditi štetu ako je: - na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je na drugi protupravan način ostvario novčanu pomoć na koju nije imao pravo ili ju je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada, - novčanu pomoć ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu. Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime socijalne novčane pomoći od osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati korisnika socijalne skrbi. Za slučaj smrti korisnika ministarstvo /jedinica lokalne (regionalne) samouprave ima pravo na povrat isplaćenih iznosa od njegovih nasljednika. Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave neće podići tužbu radi povrata iznosa iz stavka 2. ovoga članka ako bi ostvarivanjem tražbine nasljednici i članovi njegove obitelji ostali bez imovine odnosno prihoda potrebnih za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba. Novčana socijalna pomoć koju je korisnik primio na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, koje je bilo na temelju ovoga zakona, ili na temelju odredaba zakona koji uređuje opći upravni postupak ukinuto ili oglašeno ništavim, u visini razlike između primljene novčane socijalne pomoći i novčane socijalne pomoći na koju ima pravo na temelju rješenja izdanog u postupku ukidanja odnosno proglašenja nevažećim, je neopravdano primljena novčana socijalna pomoć i korisnik ju je dužan vratiti. Centar za socijalnu skrb odlučuje o povratu neopravdano primljene novčane socijalne pomoći. Neopravdano primljenu novčanu socijalnu pomoć korisnik je dužan vratiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, a nakon tog roka sa zakonitim zateznim kamatama. Centar za socijalnu skrb i korisnik mogu sklopiti nagodbu o načinu i vremenu povrata neopravdano primljene novčane socijalne pomoći, pri čemu se u obzir uzima visina vlastitog prihoda korisnika i njegov socijalni položaj. Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave može na prijedlog korisnika prema prethodnom mišljenju centra za socijalnu skrb odlučiti da se njegov dug djelomično ili u cijelosti otpiše, ali najviše do visine vrijednosti predmeta i primanja koji su prema propisima o ovrsi izuzeti iz ovrhe. Molbu za otpis, odnosno djelomični otpis, koja mora sadržavati podatke o vlasništvu imovine, ušteđevini i dohocima korisnika i članova njegove obitelji, korisnik predaje centru za socijalnu skrb. Dug se otpisuje prema kriterijima za otpis poreznog duga poreznim obveznicima – fizičkim osobama. Samac ili obitelj koji su ostvarili sredstva prodajom imovine ili su darovali svoju imovinu nemaju pravo na novčanu socijalnu pomoć za razdoblje za koje iznos pomoći odgovara visini osnovice za plaćanje poreza na promet nekretnina.
IX. KAZNENE ODREDBE
Predlaže se povećati kazne za postojeće prekršaje i preciznije ih propisati, osobito za rad na crno.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Predlaže se da ministarstvo nadležno za poslove socijalnu skrb, prenese svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi i centrima za socijalnu skrb nad kojima je u ime Republike Hrvatske obavljalo prava i dužnosti osnivača na jedinicu područne (regionalne) samouprave na čijem području domovi imaju sjedište, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i ovoga Zakona s danom 1.siječnja 2011. godine. Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, na koje bi se prenijela osnivačka prava, bilo bi dužno danom njihova prijenosa osiguravati sredstva za nastavak obavljanja djelatnosti doma i centra za socijalnu skrb. Započeta kapitalna ulaganja u domove socijalne skrbi i centre za socijalnu skrb, financirala bi se iz državnog proračuna i nakon prijenosa osnivačkih prava do završetka izgradnje. Novi osnivač ne bi mogao domu socijalne skrbi i centru za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka promijeniti djelatnost bez prethodne suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Zatečeni korisnici usluga skrbi izvan vlastite obitelji kojima je navedeno pravo priznato rješenjem nadležnoga centra za socijalnu skrb na području jedinice područne (regionalne) samouprave na kojoj nemaju zadnje prebivalište ili boravište, ostali bi i dalje korisnici skrbi izvan vlastite obitelji kod zatečenoga pružatelja usluge do osiguranja pružanja navedenih usluga na području jedinice područne (regionalne) samouprave na kojoj imaju zadnje prebivalište ili boravište, a način plaćanja troškova usluga skrbi izvan vlastite obitelji utvrdio bi se rješenjem centra za socijalnu skrb. Županije bi ugovarale pružanje usluga osobama s prebivalištem na njihovom području za pružanje socijalnih usluga na području druge županije. Predlaže se u prijelazne i završne odredbe propisati obvezu domovima socijalne skrbi koji obavljaju djelatnost obrazovanja da u roku od npr. dvije godine provedu postupke podjele ustanova, odnosno transformacije, u kojem roku će navedene poslove, stručne radnike i školske obveznike preuzeti ministarstvo obrazovanja.
Prijenos osnivačkih prava bio bi postupno proveden - po vremenskim razdobljima i po vrstama ustanova.
_________________ Pozdrav i do skorog pisanja http://www.zajedno-do-zdravlja.hr | http://www.dubrovnik-adriatic.com | http://www.dubrovnik.barovicbest.com |
|