VAŠE TIJELO VAPI ZA VODOM - Poglavlje V
Bolovi kod reumatskog artritisa
Najveći grijeh prema našim bližnjima nije mržnja, već ravnodušnost: to je srž nečovječnosti. - George Bernard Shaw, 1897.
Oko 50 milijuna Amerikanaca boluje od nekog oblika artritisa, 30 milijuna ljudi boluje od lumbaga, milijuni pate od artritičkih bolova u vratu, oko 200.000 djece pogođeno je mladalačkim oblikom artritisa. Jednom kad se neko od ovih stanja uspostavi kod pojedinca, ono znači patnju do kraja života te osobe - osim ako se u potpunosti ne shvati koliko je jednostavan temeljni uzrok ovih problema.
Prije svega, na reumatski artritis i bol koja se zbog njega javlja moramo gledati kao na pokazatelje nedostatka vode na površini hrskavice zglobova. Artritični bol je još jedan od signala regionalne žeđi u tijelu. Kod nekih artritičnih bolova, nedostatak soli može dodatno pogoršati stanje. Hrskavične površine kostiju u zglobovima sadrže puno vode. Podmazujuće svojstvo te "vezane vode" u hrskavici služi da bi se dvjema površinama koje naliježu jedna na drugu omogućilo da slobodno klize tijekom pokreta zglobova. Dok su stanice kostiju uronjene u naslage kalcija, stanice hrskavi ce uronjene su u jednu tvar koja sadrži puno vode. Dok površine hrskavice klize jedna preko druge, neke izložene stanice umiru i ljušte se s te površine. Njihovo mjesto zauzimaju nove stanice koje rastu s krajeva koji su spojeni s površinama kostiju s obje strane.
U hrskavici koja uje natopljena vodom stupanj oštećivanja pri trenju je minimalan. U dehidriranoj hrskavici, stupanj "trošenja" se povećava. Omjer između stupnja regeneracije stanica hrskavice i njihovog "trošenja" predstavlja pokazatelj djelotvornosti zgloba.
Krvna zrnca koja se aktivno stvaraju u koštanoj srži imaju prednost nad hrskavicom u pogledu vode kojom se opskrbljuju kroz koštanu strukturu. U procesu širenja krvnih žila radi dovođenja više krvi u tu zonu, moguće je da se ogranak koji prolazi kroz tijesnu rupu u kosti ne može dovoljno proširiti da bi zadovoljio potrebe; stanice koje ovise o ovim žilama prilikom povećane potrebe za vodom i opskrbom hranjivim tvarima tada se nalaze pod štednjom koja im je nametnuta iz fizikalnih razloga. U takvim okolnostima, i ukoliko ne dođe do razrjeđenja krvi koje bi omogućilo veći dotok vode, potrebe hrskavice za "serumom" moraju biti zadovoljene iz krvnih žila koje hrane čahuru zgloba. Mehanizam za preusmjeravanje (u sve zglobove) koji je reguliran živcima, također šalje signale boli.
U početku ta bol predstavlja znak da zglobovi nisu potpuno spremni za trpljenje pritiska dok ne budu potpuno zasićeni vodom. Tu vrstu boli bi također trebalo liječiti redovitim povećanim unosom vode da bi došlo do razrjeđenja krvi koja cirkulira u toj zoni, sve dok hrskavica ne bude potpuno popunjena vodom i obnovljena iz svoje osnove vezane za kost - što je normalan put opskrbe hrskavice serumom. Pogled na slike 6 i 7 olakšat će razumijevanje ovog objašnjenja.
Moja je pretpostavka da su naticanje i bolovi u čahuri zgloba znak da postoji proširenje i edem zbog krvnih žila koje dovode krv u zglobnu čahuru. Površine zgloba imaju živčane završetke koji reguliraju sve funkcije. Kada oni pošalju zahtjev za povećanom cirkulacijom krvi u toj zoni da bi se opskrbili vodom iz seruma, odgovor u vidu širenja krvnih žila trebao bi nadoknaditi nedjelotvornost puta opskrbe krvlju kroz kost.
Budući da će dehidracija površine zgloba na kraju dovesti do teškog oštećenja - do toga da će površine kostiju ogoliti i postati izložene sve dok se ne razvije osteoartritis - oštećenje tkiva će pokrenuti mehanizam za promjenu oblika zgloba. U čahuri zgloba postoje stanice koje luče hormone. Kad postoji oštećenje (također zbog dehidracije), oštećeno tkivo mora se popraviti. Ti "hormoni za lokalno preoblikovanje" preuzimaju zadatak i mijenjaju strukturu površina u zglobu. Čini se da se oni nagomilavaju duž linija sile i pritiska kojeg zglobovi moraju podnijeti.
Na nesreću, izgleda da ovaj proces popravka dovodi do deformacije zgloba. Da bi se izbjegla takva izobličenja, potrebno je već prve znakove boli shvatiti ozbiljno i početi strogo paziti na dnevni unos vode. Ako bol ne nestane nakon nekoliko dana povećanog unosa vode i čestog laganog masiranja zglobova da bi se potaknula cirkulacija u njima, tada bi se trebalo posavjetovati s liječnikom. Nemate što izgubiti, a možete dobiti puno ako prepoznate bol i upalu reumatičnog zgloba, koja nije posljedica infekcije, kao znak žeđi u vašem tijelu. Vjerojatno postoje i drugi znakovi nedostatka vode u vašem tijelu, ali ovo posebno mjesto pokazuje predispozicije za nastanak veće lokalne štete.
Uvidimo li da tijelo ima problema s prepoznavanjem vlastite žeđi, moguće je da ovo niže stanje upozorenja može naslijediti i dijete. Moguće je i da dehidracija kod djeteta koje brzo raste također može objavljivati svoju prisutnost bolovima koji se osjećaju u zglobovima, kao što se može osjetiti i kao žgaravica.
Način stvaranja signala koji upozoravaju na žeđ mogao bi prirodno biti jednak kod mladih i kod starijih ljudi. Zato je preporučljivo da se mladalački artritis također liječi povećanim dnevnim unosom vode.
Kao što možete vidjeti, dr. Laurence Malone, čije je pismo objavljeno u ovoj knjizi, iskusan je liječnik i predavač. Njegova opažanja o djelovanju vode na reumatične bolove u zglobovima vlastitog tijela pokazuju da bi i drugi naši kolege u medicinskoj struci trebali početi primjećivati medicinske vrijednosti vode u prevenciji bolesti.
http://www.objave.com/poglavlje.php?na=voda&gl=007&r=0
Dekan za akademske poslove
dr. sc. Laurence A. Malone, dr. med.