Sada je: 28-03-2024 16:22.

Okvir nacrta novog Zakona o socijalnoj skrbi

Aktivne teme

Vremenska zona: UTC + 01:00


Forum je zaključan Tema je zaključana [ne možete slati/uređivati poruke/odgovarati].  [ 3 poruka ] 
Autor Poruka
 PostPoslano: 26-10-2010 17:10  Citiraj (i odgovori)  
Administrator
Administrator
Avatar

Pridružen: 12-10-2006 19:10
Postovi: 217
Lokacija: Dubrovnik
OKVIR ZA NACRT NOVOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI
(alternativa: Zakon o socijalnim poslovima)
Osnovu za izradu novog Zakona o socijalnoj skrbi čine Strategija razvitka Republike Hrvatske »Hrvatska u 21. stoljeću« – Strategiju razvitka mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi, Strategija Vladinih programa za razdoblje 2010.-2012., Strategija reforme socijalnih naknada travanj, 2007., Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske od 05.03.2007., Nacionalni provedbeni plan za socijalno uključivanje (JIM 2007.-2008.). i Nacionalni provedbeni plan za socijalno uključivanje (JIM 2008.-2009.), 3 Izvješća Europskoj komisiji o provedbi JIM-a (2007. do ožujka 2008., 2008 do ožujka 2009. i za 2009. godinu), Nacionalni provedbeni plan za socijalno uključivanje (JIM 2009.-2010.). i Izvješće Europskoj komisiji o provedbi JIM-a, Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, Plan gospodarskog oporavka 2010. godine, Projekt razvoja sustava socijalne skrbi te obveze preuzete Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (Narodne novine 6/07) i Europskom socijalnom poveljom.
U cilju poboljšanja učinkovitosti, transparentnosti, informacijske i stručne osnove sustava socijalne skrbi i socijalnih pomoći, podizanja razine obaviještenosti korisnika i društva o socijalnim pravima, predlaže se da novi Zakon o socijalnoj skrbi sadrži nove kriterije za ostvarivanje socijalnih pomoći i usluga, kao potpora integraciji socijalno isključenih u društvo i na tržište rada, uspostavljanje standarda kvalitete socijalnih usluga, decentralizaciju sustava socijalnih pomoći i usluga, stvori uvjete za provođenje deinstitucionalizacije i razvijanje novih izvaninstitucijskih usluga socijalne skrbi, omogući izbor i poboljšanje usluga koje korisnik može ostvariti u procesima socijalne integracije, te uspostavu jedinstvenog registra korisnika socijalnih usluga i novčanih pomoći.

I. OPĆE ODREDBE
Socijalna skrb je javna djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osiguravaju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni socijalno ugroženim osobama, kao i osobama s nepovoljnim osobnim ili obiteljskih okolnostima, koji uključuju prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

1.) NAČELA SOCIJALNE SKRBI
Načelo supsidijarnosti
Svatko je prema svojim sposobnostima dužan brinuti se za dostojan život sebe i osoba koja je po zakonu ili drugoj pravnoj osnovi dužan uzdržavati.
Tko ne može osigurati egzistenciju sam svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili osiguranja, prihodima od imovine ili iz drugih izvora, odnosno naknadama ili primanjima prema drugim propisima ili pomoću onih koji su ga dužni uzdržavati ili na drugi način, ima pravo na pomoć iz sustava socijalne skrbi, pod uvjetima određenim ovim zakonom.

Načelo pravičnosti
Osoba koja ostvaruje prava iz sustava socijalne skrbi ne može biti u boljem položaju od onoga koji sredstva za život stječe radom ili na temelju prava koja proizlaze iz rada.




Načelo dostupnosti
Prava na socijalne usluge te novčane i druge pomoći iz sustava socijalne skrbi ostvaruju se po načelu jednake dostupnosti i slobodnog izbora svima koji imaju pravo na njih pod uvjetima koje propisuje zakon.
Socijalno ugrožene osobe ostvaruju prava iz sustava socijalne skrbi u pravilu na području na kojem žive.

Načelo individualizacije

Prava iz sustava socijalne skrbi osiguravaju se u skladu s individualnim potrebama i okolnostima korisnika, pod uvjetima propisanim zakonom, te se ne mogu prenositi na drugu osobu ni nasljeđivati, niti mogu biti predmetom izvršenja.

2.) OSNOVNI POJMOVI

Korisnik socijalne skrbi je osoba koja ostvaruje pomoći i usluge iz sustava socijalne skrbi:

1. Hrvatski državljani koji imaju prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, strani državljani sa stalnim boravkom, stranci i osobe bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj i azilanti.
Hrvatski državljani koji imaju boravište ali nemaju stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj te stranci koji nemaju dozvolu za stalni boravak imaju pravo na socijalne usluge i pomoći u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon.
2. Pojedinac ili obitelj koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodima od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.
3. Dijete i mlađa punoljetna osoba bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dijete i mlađa punoljetna osoba žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete i mlađa punoljetna osoba s teškoćama u ponašanju, dijete i mlađa punoljetna osoba s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba žrtva trgovanja ljudima, maloljetni strani državljanin bez pratnje roditelja ili skrbnika.
4. Trudnica ili roditelj s djetetom do 1 godine starosti bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život
5. Obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih okolnosti potrebna pomoć ili druga potpora.
6. Odrasla osoba s invaliditetom, psihički bolesna ili osoba s drugim privremenim ili trajnim promjenama u zdravstvenom stanju zbog kojih nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama, roditelj njegovatelj, žrtva obiteljskog ili drugog nasilja, žrtva trgovanja ljudima.
7. Osoba starije dobi koja zbog nemoći ne može samostalno skrbiti o svojim osnovnim životnim potrebama.
8. Osobe ovisne o alkoholu i opojnim drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti, osobe društveno neprihvatljivog ponašanja, osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora ili su otpuštene s izdržavanja te kazne.
9. Beskućnici.
Pojedini izrazi u smislu novog Zakona su:

Samac je osoba koja živi sama.
Kućanstvo je svaka obiteljska ili druga životna zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajedno podmiruju životne troškove.
Obitelj je zajednica koju čine bračni ili izvanbračni drugovi, djeca i srodnici koji zajedno žive.
Odredbe Zakona koje se odnose na obitelj primjenjuju se i na istospolnu zajednicu.
Obitelj u smislu novog Zakona o socijalnoj skrbi čine i sljedeće osobe:
- punoljetna djeca osobe koja koristi pravo na novčanu socijalnu pomoć dok ih je ta osoba dužna uzdržavati u skladu s propisima koji reguliraju dužnost uzdržavanja,
- pastorci osobe koja koristi pravo na novčanu socijalnu pomoć dok ta osoba ima s jednim od roditelja pastorka, koji je dužan uzdržavati svoje dijete, sklopljenu bračnu zajednicu ili živi u izvanbračnoj zajednici,
- maloljetni unuci, nećaci i braća, odnosno sestre osobe koja koristi pravo na novčanu socijalnu pomoć, ako ta osoba uzdržava svoje maloljetne unuke, nećake ili braću, odnosno sestre koji su bez roditelja.
Iznimno od odredbe prethodnog stavka, u obitelj se po ovom zakonu ubraja i odrasla osoba koju je na temelju zakona ili drugog pravnog naslova (u prevladavajućem dijelu) dužan uzdržavati netko od članova obitelji ako nema vlastitih prihoda, odnosno imovine u visini minimalne plaće.
Bez obzira na odredbe prethodnog stavka u obitelj se po ovom zakonu ne ubrajaju:
- supružnik osobe koja koristi pravo na novčanu socijalnu pomoć koji u životnoj zajednici nije više zaista povezan s obitelji,
- djeca koja pri raskidu bračne ili izvanbračne zajednice zajednice nisu bila dodijeljena na skrb i odgoj osobi koja koristi pravo na novčanu socijalnu pomoć
- djeca i pastorci osobe koja koristi pravo na novčanu pomoć koja se vjenčaju ili žive u izvanbračnoj zajednici ili postanu roditelji te skrbe za djecu.

Samohrani roditelj je roditelj koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sam uzdržava svoje dijete i bez sudjelovanja drugog roditelja izvršava sve sadržaje roditeljske skrbi.

Nemoćna osoba je osoba koja zbog visoke životne dobi ili teško narušenog zdravstvenog stanja ne može samostalno brinuti o svojim osnovnim životnim potrebama.

Starija osoba je osoba čija je kronološka dob 65 i više godina.

Osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njegovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Beskućnik je osoba koja nema svoj dom ni registrirano mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smještena u prihvatilištu, ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za ljudsko stanovanje.

Osnovne životne potrebe obuhvaćaju prehranu, smještaj, pomoć u nabavi odjeće i drugih stvari za osobne potrebe, njegu tijela, kućanske potrepštine, grijanje, brigu o zdravlju i svakodnevne osobne potrebe, kao što su društveni odnosi i sudjelovanje u kulturnom životu. Kod djece i mladih prosječni troškovi života obuhvaćaju i posebne potrebe koje prvenstveno proizlaze iz njihova razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja.

Zadovoljavajući stambeni prostor je stan ili kuća veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m2 za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 m² više.

Intervencije socijalnog rada su postupci koji obuhvaćaju prevenciju, savjetovanje i tretman s ciljem podrške i pomoći korisnicima u savladavanju teškoća i postizanja individualno i društveno poželjnih promjena.

Socijalna prevencija podrazumijeva intervencije i postupke kojima se nastoji otkloniti, poništiti ili kompenzirati djelovanje rizičnih faktora i implementirati, razvijati i ojačati zaštitne čimbenike, kako bi se spriječio nastanak i razvoj nepoželjnih pojava i oblika ponašanja.

Savjetovanje je sustavna stručna pomoć sa svrhom uspješnijeg prevladavanja nedaća i poteškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti, te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu.

Individualni plan rada s korisnikom /obitelji je plan promjena životne situacije ili/i ponašanja sačinjen temeljem sveobuhvatne procjene poteškoća i resursa, u dogovoru s korisnikom, usmjeren je prema dobro odabranim ciljevima, te se provodi, prati i preispituje zajedno s korisnikom, članovima njegove obitelji te drugim osobama važnim za korisnika, kao i drugim pružateljima usluga.

Socijalna akcija je organizirano djelovanje u cilju promicanja ljudskih prava i socijalne pravde, podizanja javne svijesti o socijalnim problemima i mobiliziranja raspoloživih socijalnih resursa za društvene promjene u cilju rješavanja socijalnih poteškoća, ispravljanja nepravdi i podizanja kvalitete ljudskog života.

Socijalni poslovi koje regulira zakon su …

II. Planiranje i financiranje

a) Planiranje

Republika Hrvatska osigurava i razvija usluge socijalne skrbi, stvara uvjete za razvoj djelatnosti socijalne skrbi, te podupire i potiče razvoj samopomoći, dobročinstva, oblike samostalnog života svih korisnika, kao i drugih oblika dobrovoljnog rada na području socijalne skrbi, vodeći računa o regionalnim razlikama.
Republika Hrvatska odgovarajućim planiranjem nastoji osigurati minimalni životni standard najugroženijeg dijela stanovništva, te zadovoljavanje potreba socijalno osjetljivih skupina, poštujući načela supsidijarnosti, pravičnosti, dostupnosti i individualnosti.
Planiranje obuhvaća izradu strategije razvoja sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj, izradu socijalnih planova na području jedinice područne (regionalne) samouprave, te izradu socijalnih planova na području jedinice lokalne samouprave.
Strategiju razvoja sustava socijalne skrbi Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
Socijalni plan za područje jedinice područne (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave donosi nadležno predstavničko tijelo u skladu sa Strategijom razvoja sustava socijalne skrbi Republike Hrvatske, na prijedlog Savjeta za socijalnu skrb.
Na području županije, odnosno Grada Zagreba, osniva se Savjet za socijalnu skrb.
Savjet za socijalnu skrb sudjeluje u izradi socijalnog plana na području županije, odnosno Grada Zagreba i jedinica lokalne samouprave, te sudjeluje u nadzoru njegove provedbe.
Broj članova Savjeta određuje se statutom županije, odnosno Grada Zagreba, a čine ga predstavnici centara za socijalnu skrb i obiteljskih centara, domova socijalne skrbi, lokalne samouprave, strukovnih udruga, udruga koje pružaju usluge u djelatnosti socijalne skrbi, te predstavnici drugih socijalnih partnera.

b) Financiranje

Djelatnost socijalne skrbi financira se iz proračuna područne (regionalne) i lokalne samouprave.
Republika Hrvatska putem fonda izravnanja osigurava nedostajuća sredstva u proračunu jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave za financiranje djelatnosti na tom području.
Sredstva za financiranje djelatnosti socijalne skrbi osiguravaju se i sudjelovanjem korisnika u plaćanju troškova za pružene usluge u skladu sa Zakonom, te donacijama i iz drugih zakonom dopuštenih izvora.

Republika Hrvatska osigurava i sredstva za investicijsko ulaganje u ustanove socijalne skrbi čiji je osnivač ili su osnivači županije, odnosno gradovi, u slučaju potrebe saniranja posljedica prouzročenih elementarnom nepogodom, odnosno drugom katastrofom.

Sredstva za financiranje prava odnosno usluga i pomoći financiraju se iz proračuna županije/većeg grada na čijem teritoriju korisnik usluga i novčane pomoći ima prijavljeno stalno prebivalište.
Troškovi usluge smještaja i boravka korisnika - sufinanciraju se iz proračuna županije/većeg grada u kojoj je korisnik imao prijavljeno stalno prebivalište prije prijave stalnoga prebivališta na adresi ustanove ili drugog pružatelja usluge.
Županije i veći gradovi osiguravaju sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje ustanova socijalne skrbi prostora, opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju djelatnosti socijalne skrbi, sukladno planu i programu razvoja socijalne djelatnosti i mreži usluga smještaja i boravka - kao i za pokriće gubitaka ustanova čiji su osnivač.
Odluku o mjerilima za osiguranje elemenata standarda za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje te informatizaciju djelatnosti socijalne skrbi, koja će biti temelj za planiranje potpora iz državnog proračuna, jednom godišnje donosi Vlada Republike Hrvatske.
Jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave može osigurati sredstva za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi i pružanje socijalnih usluga na svom području i iznad propisanih standarda.

III. PRAVA I OBLICI SOCIJALNE SKRBI

Prava i oblike pružanja usluga socijalne skrbi predlaže se sistematizirati u dva dijela:

1.) NOVČANE I DRUGE POMOĆI
2.) USLUGE SOCIJALNE SKRBI






1.) NOVČANE I DRUGE POMOĆI

A/ Način određivanja osnovice ili standardne naknade u sustavu socijalne skrbi

Osnovica temeljem koje se utvrđuju novčane pomoći u sustavu socijalne skrbi iznosila bi:
a) jednu trećinu (33,33%) iznosa relativne linije siromaštva za samca (linija siromaštva uključuje novčani i naturalni dohodak) koju objavljuje Državni zavod za statistiku,
Iznos osnovice utvrđuje se temeljem linije siromaštva iz prethodne godine. Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb objavljuje svake godine iznos osnovice u rujnu, s tim da se osnovica počinje primjenjivati od 1. siječnja naredne godine. Povećanje osnovice u narednoj godini u odnosu na proteklu može iznositi najviše 5%;

ili

b) određeni % proračunske osnovice utvrđene zakonom o izvršavanju državnog proračuna koja bi se godišnje usklađivala s rastom troškova života.

B/ Neki od uvjeta i postupovnih odredbi za ostvarivanje novčane pomoći
• Predlaže se propisati tzv. vezani zahtjev koji se podnosi na propisanom obrascu i uz koji se prilažu dokazi o prihodima imovnom stanju - pisana izjava o prihodima i imovnom stanju, te pisana izjava podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegove obitelji o dopuštenju uvida u sve podatke o imovini i prihodima.
• Za točnost podataka podnositelj bi odgovarao materijalno i kazneno.
• Obvezati pravne osobe koje obavljaju poslove platnog prometa da na temelju navedene izjave podnositelja zahtjeva dopuste uvid u sve podatke o imovini i na traženje centra za socijalnu skrb omoguće uvid ili daju podatke o stanju na računima.

C/ Prihodi

Prihodi su sva financijska i materijalna sredstva koja samac ili obitelj ostvari po osnovi rada, mirovine, prihoda od imovine ili na neki drugi način.
• U prihode se ne uračunava:
- pomoć za podmirenje troškova stanovanja
- potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata
- doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta
- primici, pomoći i naknade osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina
- potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda,
- potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događaja
- naknade koju obitelj prima kao udomiteljska obitelj
- naknade roditelju zbog njege djeteta s težim smetnjama
- primici koje fizičke osobe ostvaruju na osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe
- stipendije učenicima i studentima za redovito školovanje, do propisanog iznosa prema poreznom propisu
- potpore za slučaj smrti radnika, do visine utvrđene prema poreznom propisu
- potpore u slučaju smrti člana kućanstva radnika, do visine utvrđene prema poreznom propisu
- potpore zbog neprekidnog bolovanja radnika, u skladu s poreznim propisom
- dar djetetu do 15 godina starosti
- iznos prihoda koji na temelju propisa o obiteljskim odnosima mlt. član obitelji prima od obveznika uzdržavanja
- iznos koji na temelju propisa o obiteljskim odnosima član obitelji plaća za uzdržavanje osobe koja nije član te obitelji.

D/ Imovinski cenzus

• Prava iz sustava socijalne skrbi na novčane pomoći i potpore može ostvariti osoba ako ukupna vrijednost njezine imovine ili punoljetnog člana njezina kućanstva ne prelazi iznos od 60 minimalnih plaća utvrđenih u godini u kojoj je podnesen zahtjev.
• U imovinu u smislu novog Zakona smatra se sva iskoristiva imovina i to pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovinskih sredstava u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, udjeli u kapitalu i ostala imovina u tuzemstvu i inozemstvu, podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva.
• Pod imovinom se ne bi smatralo:
- osobno vozilo u vrijednosti manjoj od 20 iznosa osnovice za socijalna davanja (14.000 kn), te neovisno o vrijednosti vozila ako centar za socijalnu skrb utvrdi da se koristi za potrebe prijevoza člana obitelji korisnika inkluzivnog dodatka, više od troje djece, starije teško pokretne osobe, ili za zadovoljenje neke druge osnovne životne potrebe.
- stan, kuća ili drugi objekt koji služi za podmirenje osnovnih stambenih potreba korisnika i članova njegovog kućanstva, koji ne prelazi površinu zadovoljavajućeg stambenog prostora (stan ili kuća veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m2 za svaku daljnju osobu s mogućim odstupanjem najviše do 10 m², te u tom smislu primjerena okućnica).

E) VRSTE NOVČANIH POMOĆI

Prijedlog sustava novčanih pomoći

Novčane (naturalne naknade) u postojećem sustavu skrbi Prijedlog novog sustava novčanih naknada
1. Stalna pomoć
2. Pomoć za stanovanje
3. Jednokratna pomoć
4. Doplataka za pomoć i njegu
5. Osobna invalidnina
6. Pomoć za korisnike stalnog smještaja (džeparac)
7. Naknada do zaposlenja
8. Naknada za roditelja njegovatelja
9. Financijska potpora studentima
10. Pravo na prehranu u pučkoj kuhinji i dostava hrane
11. Ogrjev
12. Refundiranje troškova prijevoza (radi školovanja ili osposobljavanja za samostalan rad) 1. Pomoć za uzdržavanje
2. Privremena pomoć u obliku zajma
3. Pomoć za stanovanje
4. Jednokratna pomoć
5. Inkluzivni dodatak
6. Naknada roditelju njegovatelju (obiteljskom njegovatelju)
7. Pomoć za osobne potrebe korisnika smještaja (džeparac)
8. Novčana potpora za obrazovanje (studentima kojima je prestao stalni smještaj, potpora učenicima u učeničkom domu, refundiranje troškova prijevoza radi školovanja ili osposobljavanja za samostalan rad i troškova za školske udžbenike)
9. Stalna pomoć za starije osobe
Promjene u sustavu novčanih naknada su sljedeće:
• spojen je doplatak za pomoć i njegu s osobnom invalidninom u novo pravo – inkluzivni dodatak
• pomoć u obliku ogrjeva spojena je s pomoći za stanovanje
• naknada do zaposlenja je prebačena u ingerenciju zavoda za zapošljavanje
• izdvojeno je posebno pravo pod nazivom novčana potpora za obrazovanje, koje objedinjava četiri dosadašnje novčane pomoći
• uvedeno je novo pravo na stalnu pomoć za starije osobe (tvz. socijalna mirovina)

1. Pomoć za uzdržavanje

Sadašnja „stalna pomoć“ bi ponovno postala „pomoć za uzdržavanje“: radi se o programu opće pomoći koja je namijenjena korisnicima koji nema neophodnih sredstava za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.
• Većina odredbi koje se tiču sadašnje „stalne pomoći“ vrijedile bi i za „pomoć za uzdržavanje“, osim odredbi koje se odnose na ekvivalentnu ljestvicu i preciziranje imovinskog i prihodovnog cenzusa. Posebno bi bile istaknute obveze nezaposlenih korisnika pomoći.

Najveća promjena koja se predlaže jest veći naglasak na bržem radnom aktiviranju korisnika koji su nezaposleni.

1.1. Radne obveze i mogućnosti radne aktivacije za nezaposlene korisnike socijalne pomoći
• Nezaposlena osoba koja ima pravo na stalnu pomoć mora se registrirati u nadležnoj službi za zapošljavanje i za vrijeme primanja pomoći prihvatiti ponuđeno zaposlenje (uključujući ugovor o djelu ili autorski ugovor), kao i odgovarajući povremeni ili humanitarni i drugi rad (rad za opće dobro) koji su(organizira) služba za zapošljavanje.
• U slučaju neprihvaćanja ponude zaposlenja ili odgovarajućeg humanitarnog i drugog rada, osoba gubi 1/3 naknade. Ukoliko osoba opetovano odbija zaposlenje gubi pravo na pomoć.
• Pod odgovarajućim privremenim ili prigodnim humanitarnim radom podrazumijeva se rad koji odgovara mentalnim i fizičkim sposobnostima nezaposlene osobe. Povremeni i prigodni humanitarni rad uključuje neprofitne aktivnosti koje nisu sastavni dio redovitih radnih aktivnosti osoba koje imaju ugovor o radu, koje su od općeg interesa za zajednicu i koje potiču radnu i socijalnu integraciju korisnika i/ili poboljšavaju njegov materijalni položaj.
• Radi poticanja radne aktivacije korisnika predviđaju se sljedeće mjere:
- korisnici bi mogli nastaviti primati iznos socijalne pomoći do 6 mjeseci (iznimno godine dana) nakon zaposlenja bez obzira prelaze li kućanski prihodi dohodovni cenzus, posebice ako zaposlenje iziskuje dodatne troškove (putovanje, prijevoz, odvojen život i sl.).
- prihod ostvaren povremenim radom ne bi se uzimao u obzir kao dohodak ukoliko u tromjesečnom razdoblju ne bi prelazio određeni postotak ukupnog iznosa pomoći.
- subvencionirati zaposlenje dugotrajnih korisnika pomoći (koji neprekidno primaju pomoć duže od godine dana) iz sredstava stalne pomoći do godine dana, u koordinaciji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.
• Davanje pomoći neko vrijeme nakon zaposlenja ili subvencioniranje zaposlenja ima smisla ako se korisnik određeno vrijeme neće vratiti u sustav. Predlažu se sankcije u slučaju da samovoljno napusti posao ili radno mjesto koje se subvencionira (npr. ne bi imao pravo na pomoć u razdoblju od 6 mjeseci od trenutka samovoljnog napuštanja zaposlenja).

1.2. Ekvivalentna ljestvica u programu stalne pomoći (buduća pomoć za uzdržavanje)

Hrvatski sustav socijalne skrbi favorizira u puno većoj mjeri nego sustavi drugih zemalja obitelji s djecom u odnosu na samce ili obitelji bez djece. Hrvatska ekvivalentna ljestvica, za razliku od ljestvica u sustavima socijalne skrbi drugih zemalja ili za razliku od obiju OECD-ovih ljestvica, djeci pripisuje barem isti ili veći udio u kućanskoj potrošnji nego odraslima (djeca ispod 7 godina imaju isti, a djeca iznad 7 godina veći koeficijent od drugih odraslih osoba u kućanstvu). Različito se tretiraju jednoroditeljske obitelji s jednim djetetom i jednoroditeljske obitelji s većim brojem djece, što je posljedica činjenice da se dodatak od 25% osnovice pripisuje djetetu a ne roditelju. Osobito je nepovoljan položaj samaca, što je ujedno i primjedba Vijeća Europe.
Moguće su sljedeće promjene u sustavu „stalne pomoći“, ako se ne želi dirati u dosegnutu razinu prava: povećati razinu osnovice i promijeniti ekvivalentnu ljestvicu.

a) Prijedlog promjena u ekvivalentnoj ljestvici
% osnovice
Stara ljestvica Prijedlog nove ljestvice
Samac
Odrasla osoba član obitelji
Dijete do 7 g. član obitelji
Dijete od 7-15 g. član obitelji
Dijete od 15-18 ili završetka redovnog školovanja, član obitelji 100
80
80
90
100 100
70
60
60
70
Osobe koje primaju povećani iznos pomoći
Potpuno radno nesposobna osoba koja živi sama
Potpuno radno nesposobna osoba koja živi u obitelji
- pod uvjetom da te osobe ne ostvaruju inkluzivni dodatak 50
30
50
30

Trudnica nakon 12 tjedana trudnoće i rodilja do 2 mjeseca nakon poroda 50
50

Dijete samohranog roditelja
Dodatak za samohranog roditelja s djecom ispod 16 ili u obraz.
Dodatak za samohranog roditelja s četvero i više djece ispod 16 ili u obraz. 25
0
0 0
40
60

b) Osnovica bi se povećala s 500 kn na 700 kn (oko 33,33% relativne linije siromaštva) i primijenila bi se tek malo izmijenjena tzv. stara OECD-ova ljestvica (za razliku od stare OECD-ove ljestvice koja djeci do 15 godina pripisuje koeficijent 0,5, u predloženoj ljestvici ovaj bi koeficijent iznosio 0,6). U novoj ljestvici koeficijent za djecu do 15 godina bio bi u većoj mjeri smanjen nego koeficijent za odrasle članove kućanstva (treći stupac tablice).
U kojoj su mjeri iznosi pomoći namijenjeni pojedinim tipovima kućanstava primjereni s aspekta zaštite od siromaštva, pokazuje nam tzv. deficit siromaštva (sljedeća tablica). Najjednostavnije kazano, deficit siromaštva je razlika između linije siromaštva i prosječnog dohotka siromašnih osoba izražena kao udio linije siromaštva. Deficit siromaštva pokazuje za koliko je posto prosječni dohodak siromašnih osoba manji od linije siromaštva. Ovdje smo koristili službenu liniju siromaštva EU i staru OECD-ovu ljestvicu. Dakle, ako se usporede iznosi socijalne pomoći za pojedine tipove obitelji s pripadajućom relativnom linijom siromaštva, prosječni deficit siromaštva značajno je manji za obitelji s 3 i više djece u odnosu na druge tipove obitelji. U najnepovoljnijoj su situaciji samci i parovi bez djece. Deficit siromaštva samaca prema staroj ljestvici socijalne skrbi 2,1 puta je veći od deficita siromaštva obitelji u kojoj živi par s troje djece. Promjene u ekvivalentnoj ljestvici i podizanje osnovice smanjilo bi deficit siromaštva gotovo svih tipova kućanstava (najviše samaca i obitelji bez djece) te bi se smanjila razlika u deficitu siromaštva između kućanstava. Deficiti siromaštva u primjerima iz tablice odnose se samo na iznose stalne pomoći i dječji doplatak, što znači da nisu uzete u obzir druge naknade koje korisnik stalne pomoći može ostvariti u sustavu skrbi (pomoć za podmirenje troškova stanovanja, jednokratna pomoć, doplatak za pomoć i njegu i sl.).
To znači da pojedina kućanstva mogu ostvariti više ili čak „znatno“ više iznose od onih u tablici. Na primjer, ukoliko bi obitelj u kojoj živi jedan roditelj s četvero djece ostvarila mjesečni iznos jednokratne pomoći od 85 kuna i 250 kuna pomoći za podmirenje troškova stanovanja, raspolagala bi dohotkom koji je 2,5% viši od pripadajuće linije siromaštva.


Usporedbe mjesečnog iznosa stalne pomoći s relativnom linijom siromaštva
Sastav obitelji
(djeca= 7-15 g.) Iznos stalne pomoći (1) Linija siromaštva (2) Deficit siromaštva
Stara ljestvica (4) Nova ljestvica (4) Stara OECD-ova ljestvica (3) Stara ljestvica (4) Nova ljestvica (4)
Samac 500 700 1 787 76,9 60,8
Par bez djece
Par + 1 dijete
Par + 2 djece
Par + 3 djece
Par + 4 djece 900
1 650
2 400
3 650
4 900 1 190
1 910
2 630
3 850
5 070 3 038
3 931
4 823
5 718
6 612 70,4
58,0
50,0
36,2
25,9 60,8
51,4
45,5
32,7
23,3
Roditelj + 1 dijete
Roditelj + 2 djece
Roditelj + 3 djece
Roditelj + 4 djece 1 450
2 400
3 750
5 180 1 775
2 570
3 865
5 160 2 681
3 574
4 468
5 361 45,9
32,8
16,1
3,4 33,8
28,1
13,5
3,7
(1) U iznose su uključeni dječji doplatci.
(2) Korištena je službena linija siromaštva EU: 60% medijana nacionalnog dohotka.
(3) Ova ljestvica pripisuje koeficijent 1 prvoj odrasloj osobi u kućanstvu, ostalim odraslim osobama koeficijent 0,7, a djeci ispod 16 godina koeficijent 0,5.
(4) Misli se na staru i novu ljestvicu u sustavu socijalne skrbi.

Kada bi se osnovica podigla na 700 kuna i primijenila nova ekvivalentna ljestvica, time bi se sredstva buduće socijalne pomoći za postojeće korisnike povećala za oko 93 milijuna kuna godišnje. Tome bi trebalo dodati sredstva za ulazak novih korisnika zbog povećanja cenzusa za 200 kuna, koja je teže egzaktno procijeniti.
Napomena: Primjenu predložene ljestvice potrebno je kombinirati s povećanjem osnovice. Ako bi se samo primijenila nova ljestvica bez povećanja osnovice, došlo bi smanjenja iznosa pomoći za određene tipove kućanstva (ona s većim brojem djece).

2. Privremena pomoć u obliku zajma

• Privremenu pomoć u obliku zajma mogao bi ostvariti samac ili kućanstvo koji/e ima prihode i imovinu preko propisanog cenzusa, odnosno kojima granično prelazi imovinski i prihodovni cenzus npr. 15 % od propisanog ili ima imovinu koju ne može trenutačno prodati ili na drugi način ostvariti prihod od imovine ili drugu korist ili nije u mogućnosti ostvariti tražbinu (naknada štete, razlike isplate za neko drugo pravo i sl.) čiji je iznos iznad propisanog cenzusa, a trenutno je ugroženo podmirenje njihovih osnovnih životnih potreba.
• Temeljem konačnog rješenja centra za socijalnu skrb zaključuje se ugovor između jedinice lokalne samouprave kao zajmodavaca i samca odnosno odrasle osobe koja predstavlja obitelj (koju odredi centar za socijalnu skrb), kao zajmoprimac.
• Rješenjem centra za socijalnu skrb treba se utvrditi visina odobrene pomoći u obliku zajma, rok na koji se ugovor zaključuje, način i rok vraćanja zajma, te način osiguravanja potraživanja isplaćenog zajma.
• Visina privremene pomoći u obliku zajma utvrđuje se u mjesečnom iznosu u visini sredstava socijalne novčane pomoći i može se isplaćivati najdulje do dvije godine.
• Iznimno, u slučaju osobito teških socijalnih ili zdravstvenih prilika u obitelji može se ovaj oblik pomoći priznati u jednokratnom iznosu.
• Ugovor o zajmu može se iznimno produžiti dodatkom ugovora na zahtjev zajmoprimca ako se prije isteka ugovorenog roka nisu promijenile (popravile) okolnosti zbog kojih je zajmoprimcu odobren zajam, a izvjesno je da će navedene okolnosti dalje postojati, ali najdulje za još godinu dana.
• Zajmoprimac je dužan vratiti pozajmljeni iznos pomoći na način i u roku koji je utvrđen ugovorom, a početak roka vraćanja zajma ne može biti dulji od 15 dana od dana isplate zadnjeg obroka odobrenog zajma
• Iznimno se može odobriti poček vraćanja zajma ali najdulje 1 godinu.
• Za slučaj da zajmoprimac ne vrati isplaćeni iznos u iznosu i u roku koji je utvrđen ugovorom ili ne vraća pravovremeno dospjele obroke zajma, zajmodavac može svoje potraživanje s pripadajućom zakonskom kamatom utužiti putem nadležnog suda.
• Potraživanje isplaćenog iznosa zajma zajmodavac osigurava upisom založnog prava na nekretnini u vlasništvu korisnika zajma ili jamstvom.
• Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju i pismohranu sklopljenih ugovora.

3. Pomoć za stanovanje

Obuhvatila bi i sadašnju pomoć u vidu ogrjeva.
• Predlaže se poslove odobravanja prava na pomoć za podmirivanje troškova stanovanja prenijeti s gradova na centre za socijalnu skrb (centri raspolažu svim podacima i stručnim kadrom za obavljanje ovog posla, a korisnici ovog prava često su već korisnici drugih prava koja ostvaruju preko centra socijalne skrbi). S obzirom na ograničene mogućnosti nadzora nad odobravanjem ovog prava (jedinice lokalne samouprave su često kršile propise, isplaćujući pomoć ispod zakonski propisanog minimuma), pojačala bi se kontrola povjeravanjem ovih poslova centrima, a gradovi bi centrima za socijalnu skrb transferirali sredstva za ostvarivanje ovog prava.
• Ako se ovi poslovi prenesu na centre, onda je pomoć za stanovanje moguće automatski uključiti u buduću pomoć za uzdržavanje onima koji tu pomoć ostvaruju (izbjegli bi dvostruko administriranje).
• Predlaže se povećati osnovicu za ostvarivanje ovog prava na 1.000 kuna za samca, 1.700 kuna dvočlana, 2.400 kuna tročlana, 3.100 četveročlana obitelj te plus 700 kuna za svakog narednog člana. (Pragovi su određeni kao dvostruki iznos osnovice, plus 0,7 za članove kućanstva.).
• Površine stanova koji se mogu subvencionirati: za samca 35 m2, za dvočlano kućanstvo 50 m2, a za svakog narednog člana 10 m2, uz moguće odstupanje od najviše 10 m2
• najamnine i troškovi stanovanja subvencionirali bi se u tri kategorije: 20%, 35% i 50% troškova. Subvenciju od 20% imala bi kućanstva s dohotkom koji iznosi između 71-100% gornje osnovice, subvenciju od 35% imala bi kućanstva čiji su dohodci od 51-70% posto osnovice, a 50% subvencija ostvarivala bi sva kućanstva s prihodima koji su 50% osnovice ili manji.
• pravo na subvenciju ne bi imala ona kućanstva čiji članovi imaju stanove veće od zadovoljavajućeg stambenog prostora ili imaju druge nekretnine u vlasništvu, kako je to uređeno u postojećem zakonu
• potrebno je u dogovoru s poreznim vlastima pripremiti i provesti kampanju glede registracije ugovora podstanara - slobodno ugovorenih najmoprimaca, kod nadležnih poreznih vlasti što bi bilo temelj za subvencije najamnina i troškova stanovanja ovoj ciljanoj skupini.
• minimalni iznos subvencije propisuje i jamči država.

4. Jednokratna pomoć

Jednokratna pomoć ostala bi oblik pomoći koja se može se odobriti, u novčanom iznosu ili u naravi, samcu ili obitelji koji zbog trenutnih materijalnih teškoća ne mogu podmiriti osnovne životne potrebe vezane uz rođenje i školovanje djeteta, bolest ili smrt člana obitelji, elementarne nepogode, nabavke osnovnih predmeta u kućanstvu, nabavke neophodne odjeće i obuće i sl.
Ako iznos potrebe prelazi peterostruki iznos osnovice, centar za socijalnu skrb obvezan je pribaviti prethodnu suglasnost županije.

5. „Inkluzivni dodatak“
.
Predlaže se objedinjavanje dosadašnjeg prava na osobnu invalidninu i prava na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu. Pored smanjenja broja prava i pojednostavljivanja postupka, ujednačila bi se visina naknada s obzirom na vrstu i stupanj mentalnog ili tjelesnog oštećenja.
• „Inkluzivni dodatak“ je novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom s ciljem potpore za izjednačavanje njihovih mogućnosti pri uključivanju u svakodnevni život.
• Pravo na inkluzivni dodatak imala bi osoba s utvrđenim trajnim/dugotrajnim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, zbog čega postoji potreba za određenom razinom potpore u obavljanju aktivnosti radi uključivanja u svakodnevni život.
• Potrebnu razinu potpore procjenjuje tijelo vještačenja.
• Kriterije, područja i način procjene razine potpore za osobe kod kojih su utvrđena tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, propisat će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
• Visina inkluzivnog dodatka utvrđuje se prema ukupnom broju bodova koji je određen temeljem procjene razine potrebne potpore.
• Ukoliko je osobi priznato pravo na pomoć i njegu u kući, pravo na skrb izvan vlastite obitelji ili pravo na status roditelja njegovatelja ili je osoba po nekom drugom osnovu ostvarila potporu u obavljanju aktivnosti radi uključivanja u svakodnevni život u bilo kojem obliku, razina potpore procjenjuje se ovisno o potrebama koje nisu zadovoljene već ostvarenim potporama.
• Predlaže se imovinski cenzus za ostvarivanje prava.

6. Pomoć za korisnike stalnog smještaja (džeparac)

Predlaže se da ovo pravo ostvaruju samo osobe koje nemaju vlastitog prihoda.
Za osobe koje imaju vlastiti prihod predlaže se na drugačiji način propisati i to umanjivanjem iznosa sudjelovanja u troškovima smještaja. Naime, kada se radi o npr. odraslim osobama koje prema sadašnjem zakonu svim svojim prihodima sudjeluju u troškovima smještaja, (jer su svojim radom stekle npr. mirovinu), za njih bi trebalo odrediti da im ostaje određeni primjereniji iznos za njihove osobne potrebe, po načelu pravičnosti.

7. Naknada roditelju njegovatelju (obiteljskom njegovatelju)

Predlaže se izmjena odredbi o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na status roditelja njegovatelja na način da se to pravo precizira kroz dvije kategorije djece s teškoćama u razvoju kojoj je njega i pomoć potrebna – potpuno ovisna o pomoći i kod koje je potrebna manje intenzivna skrb, pa bi se ovisno o tome naknada razlikovala, kao i kod roditelja s dvoje i više takve djece i za samohranog roditelja.
Naknada bi za manje intenzivnu skrb ostala na sadašnjoj razini, a za intenzivnu skrb i samohranom roditelju bi se dodao iznos od 3 osnovice, te za svako sljedeće dijete s teškoćama u razvoju o kojem njegovatelj skrbi.
• Predlaže se dati mogućnost da roditelj djeteta uključenog u programe školovanja i poludnevnog boravka ostvari ovo pravo.
• Dati mogućnost korištenja godišnjeg odmora, odnosno općenito riješiti pitanje tko pruža njegu djetetu kada je roditelj npr. na bolovanju, pa se predlaže da to obavlja drugi član obitelji ili kućanstva.
• Omogućiti da to pravo ostvari umjesto roditelja drugi član obitelji ako on stvarno brine o djetetu s teškoćama u razvoju - obiteljski njegovatelj. Navedeno pravo omogućilo bi se članu obitelji ukoliko dijete/osoba nema roditelja koji ga može njegovati ili roditelj zbog starosti i nemoći te teške bolesti ne može koristiti to pravo.

8. Novčana potpora za obrazovanje

Predlaže se da ova potpora objedini četiri dosadašnje novčane pomoći:
a) Učeniku iz obitelji koja prima novčanu socijalnu pomoć priznaje se pravo na socijalnu novčanu pomoć u visini troškova smještaja u učeničkom domu ako je polaznik srednje škole i smješten u učeničkom domu.
Pravo se priznaje polazniku srednje škole pod uvjetom:
– da prosječni mjesečni prihod po članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je jednak iznosu od 150% osnovice,
– ako se radi o djetetu samohranoga roditelja čiji prosječni mjesečni prihod po članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je jednak iznosu od 200% osnovice
– ako se radi o djetetu pod skrbništvom čiji vlastiti prihod ne prelazi ili je jednak iznosu od 250% osnovice.
Iznimno, polazniku srednje škole, smještenom u učeničkom domu, koji zbog tjelesnoga ili mentalnoga oštećenja pohađa školu po posebnome programu izvan mjesta prebivališta priznaje se pravo na socijalnu pomoć, neovisno o njegovim prihodima ili prihodima njegove obitelji.
b) Korisniku prava na smještaj koji upiše studij kao redovan student, centar za socijalnu skrb priznaje pravo na mjesečnu financijsku potporu u visini četverostrukog iznosa osnovice.
c) Dijete s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom ili psihički bolesna osoba koja pohađa nastavu radi stjecanja srednjoškolskoga obrazovanja po posebnome programu ili osposobljavanja za samozbrinjavanje izvan mjesta svoga prebivališta, a ne postoji potreba skrbi izvan vlastite obitelji u okviru smještaja, ima pravo na novčanu pomoć za pokriće troškova prijevoza.
d) Korisniku novčane socijalne pomoći i korisniku skrbi izvan vlastite obitelji koji je smješten u udomiteljsku obitelj, a po¬laznik je osnovne ili srednje škole, može se jednom godišnje odobriti jednokratna pomoć za nabavku obveznih školskih udžbenika za uče¬nika osnovne i srednje škole, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi.

9. Stalna pomoć za starije osobe („socijalna mirovina“)

Predlaže se uvođenje novog prava koje bi bilo namijenjeno samo osobama starim 70 i više godina.
• Uvjet za dobivanje ova pomoći je da je osoba u razdoblju između 15. i 70. godine života živjela u Republici Hrvatskoj minimalno 35 godina.
• Broj korisnika i visina izdataka za stalnu pomoć (socijalnu mirovinu) ovisila bi o modelu socijalnih mirovina, odnosno o tipu (rigoroznosti) provjere dohotka i imovine (means-test). Bitno je pitanje kruga osoba čiji prihodi i imovina bi se uzimali u obzir te visine budućih socijalnih mirovina. Predlažu se dva rješenja:
- uzimati u obzir imovinu i prihode svih članova kućanstva, ili
- uzimati u obzir samo imovinu i prihode starije osobe i njenog partnera koji s njim živi.
Predlaže se drugo rješenje koje je jednostavnije, ali i stoga što je socijalna mirovina individualno pravo ili pravo starijih partnera, a stalna pomoć je pravo kućanstva.
To znači da bi trebalo odrediti 2 cenzusa – cenzus za starijeg samca i cenzus za parove. Na primjer, ako je osnovica 500 kuna, onda bi cenzus za samca iznosio 650 kuna, a za stariji par 1.105 kuna (170% osnovice). Uzimali bi se u obzir samo prihodi i imovina starijih osoba, iznad koje ne bi starije osobe mogle ostvariti ovo pravo.
Zatim, trebalo bi ovdje primijeniti propise o obiteljskim odnosima o obvezi uzdržavanja. (Slično sadašnjem članku 192. ZSS, mirovinu ne bi mogla ostvariti starija osoba koju je netko dužan uzdržavati, osim ako su prihodi obveznika uzdržavanja ili prihodi njegove obitelji manji od trostrukog iznosa prihoda za samca ili obitelj, utvrđenog u članku 16. stavku 2. i 3. Zakona o socijalnoj skrbi).
• Treba izvidjeti da li bi ovo utjecalo na demotiviranje poljoprivrednika da uplaćuju mirovinske doprinose, što znači da treba analizirati odnos između ove naknade i najniže mirovine.
• Ukoliko starija osoba sa socijalnom mirovinom živi u kućanstvu koje podnosi zahtjev za stalnom pomoći, ona se neće smatrati članom kućanstva prilikom izračuna ukupnog iznosa pomoći (ili bi se prilikom izračuna prihodom mogao smatrati određeni iznos ove pomoći).

Visina stalne pomoći za starije osobe bi trebala biti npr. između 15-30% veća od standardne naknade socijalne pomoći, ali manja od najniže mirovine.




2.) USLUGE SOCIJALNE SKRBI

U skladu s Projektom razvoja sustava socijalne skrbi, predlaže se racionalniji i djelotvorniji sustav usmjeren na korisnika i uvođenje standarda usluga socijalne skrbi u cilju poboljšanja kvalitete socijalnih usluga, aktivnog sudjelovanja korisnika u rješavanju vlastitih poteškoća i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju vlastitih životnih potreba ili potreba svoje obitelji.
Usluge socijalne skrbi namijenjene su sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju socijalnih problema i poteškoća pojedinaca, obitelji , skupina i zajednica , a obuhvaćaju informiranje, savjetovanje, osnaživanje i pomoć pojedincu i obitelji u rješavanju osobnih i obiteljskih poteškoća, te djelotvorno korištenje resursa zajednice kroz socijalno planiranje i integrirani pristup pružatelja socijalnih usluga i socijalnu akciju u zajednici u cilju poboljšanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina .
Centar za socijalni rad , korisnik i drugi pružatelji socijalnih usluga na temelju sveobuhvatne procjene i dobro odabranih ciljeva izrađuju individualni plan rada s korisnikom/obitelji pri čemu se poštuje pravo korisnika na izbor usluga sukladno uvjetima propisanim zakonom, kako bi se korisnike osnažilo i potaklo da preuzmu aktivnu ulogu u vlastitom životu. Pri izradi individualnog plana rada s korisnikom/obitelji centar za socijalni rad uključuje sve osobe i službe koje su važne za provođenje plana te koordinira njihovo djelovanje i suradnju kako bi se kvalitetno i učinkovito ostvarila njegova svrha (suradnja s udrugama, vjerskim zajednicama, razvijanje dobrosusjedske pomoći i drugo).
Predlaže se propisati nove vrste socijalnih usluga uz primjenu standarda kvalitete tih usluga te na drugačiji način sistematizirati postojeće usluge, s naglaskom prvenstvenog priznavanja izvaninstitucijskih usluga.

_________________
Pozdrav i do skorog pisanja
http://www.zajedno-do-zdravlja.hr | http://www.dubrovnik-adriatic.com | http://www.dubrovnik.barovicbest.com |


Vrh
 Profil Web stranica  
 PostPoslano: 26-10-2010 17:10  Citiraj (i odgovori)  
Administrator
Administrator
Avatar

Pridružen: 12-10-2006 19:10
Postovi: 217
Lokacija: Dubrovnik
a) VRSTE SOCIJALNIH USLUGA

Predlažu se sljedeće vrste socijalnih usluga:
1. prva socijalna usluga,( informiranje, prepoznavanje i procjena potreba )
2. pomoć pojedincu (savjetovanje i pomaganje)
3. pomoć obitelji (savjetovanje i pomaganje)
4. pomoć i njega u kući
5. usluge ranih intervencija
6. usluge patronaže
7. usluge integracije
8. usluge boravka
9. usluge smještaja
10. usluge stručne podrške u obavljanju poslova i zapošljavanju

1. Prva socijalna usluga
Prva socijalna usluga obuhvaća pomoć pri prepoznavanju i utvrđivanju socijalnih problema i poteškoća, procjenu mogućih rješenja te informiranje korisnika o svim mogućim oblicima usluga socijalne skrbi i postupcima na koje ima pravo i obvezama koje su povezane s oblicima usluga i pomoći koje može izabrati, kao i upoznavanje s mrežom i programom pružatelja socijalne skrbi.
Prvu socijalnu uslugu pruža prednji ured u centru za socijalnu skrb. Njezina je svrha da se korisniku pomogne u prepoznavanju njegovih problema i daje potpuna informacija o postojećim pravima i uslugama u sustavu socijalne skrbi i izvan njega kojima bi mogao riješiti svoj problem.



2. Pomoć pojedincu
Ova pomoć obuhvaća sve oblike savjetovanja, usmjeravanja i pomoći pojedincu sa ciljem rješavanja osobnih poteškoća, osnaživanja i integracije u radnu i životnu okolinu.
Ona je namijenjena odraslim osobama koje nemaju obiteljsku i drugu podršku, u riziku su od socijalne isključenosti (dugotrajno nezaposleni, kronično bolesni, osobne s invaliditetom, psihički bolesne osobe, ovisnici, osobe u sukobu sa zakonom, starije i nemoćne osobe i dr.). Ova usluga može biti kraćeg trajanja (savjetovanje) ili može uključivati dugoročni individualni plan rada s korisnikom .Oblici pomoći koji se korisniku osiguravaju ovom uslugom ovise o njegovim konkretnim potrebama.
Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb u suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici..

3. Pomoć obitelji
Pomoć obitelji obuhvaća stručno savjetovanje i pomoć pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i pomoć roditeljima pri skrbi za djecu te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Ova socijalna usluga osigurat će se obitelji u slučajevima kad obiteljski problemi i poteškoće proizlaze iz narušenih odnosa u obitelji te se mogu riješiti samo promjenama u obitelji kao cjelini, kada je obitelji potrebno stručno savjetovanje i pomoć pri skrbi za djecu jer nemaju potrebne vještine za uklanjanje poteškoća te kada uređenje odnosa između dvaju ili više članova obitelji zahtijeva trajniju potporu ili vođenje da bi se osigurali uvjeti za opstanak i razvoj obitelji. Ova usluga može biti kraćeg trajanja (savjetovanje) ili može uključivati dugoročni plan rada s obitelji . Oblici pomoći koji se obitelji osiguravaju ovom uslugom ovise o konkretnim potrebama cijele obitelji. U pružanje usluge pomoći obitelji uključeno je više stručnih radnika centra, članovi obitelji i druge osobe koje mogu utjecati na obitelj.
Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb u suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici.

4. Pomoć i njega u kući
Pomoć i njega u kući je socijalna usluga koja obuhvaća praktičnu i stručnu pomoć osobama koji imaju osigurane stambene i druge uvjete za život, a koje zbog starosti, invaliditeta ili privremenih ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne mogu sami niti uz pomoć članova svoje obitelji brinuti o svojim osnovnim životnim potrebama.
Praktična pomoć obuhvaća pomoć u obavljanju kućanskih i drugih poslova, i to organiziranje prehrane i pomoć u pripremi obroka, nabava namirnica i obavljanje poslova čišćenja i pospremanja stana, održavanje osobne higijene i druga pomoć u kući, a stručna je pomoć pri održavanju socijalnih kontakata, kao kada je ta pomoć potrebna za uključivanje osobe u svakodnevni život.
Usluge pomoći i njege u kući odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga smještaja.
Usluge pomoći i njege u kući pružaju centri za pomoć i njegu u kući i posebne ustrojbene jedinice doma socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te fizičke osobe, u skladu s uvjetima propisanim zakonom.

5. Usluge rane intervencije
Usluge rane intervencije obuhvaćaju stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući obitelj i širu socijalnu mrežu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta, koja pomoć se pruža djeci i roditeljima u njihovom domu i pri uključivanju djeteta u širu socijalnu mrežu, do njegovog uključivanja u programe školskih ustanova.
Usluge rane intervencije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci s teškoćama u razvoju, pod uvjetima propisanim zakonom.
Usluge rane intervencije odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.

6. Usluge patronaže
Usluge patronaže pružaju se djeci školske dobi s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom i psihički bolesnoj odrasloj osobi, njihovoj obitelji, skrbnicima i udomiteljima u njihovom domu i pri njihovom aktivnom uključivanju u širu socijalnu mrežu, pružanjem usluga psihosocijalne rehabilitacije u obliku i na način koji odgovara dobi korisnika, te vrsti i stupnju invaliditeta, odnosno vrsti i težini psihičke bolesti i potrebama korisnika.
Usluge patronaže mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koje pružaju usluge smještaja osobama s invaliditetom ili psihički bolesnim odraslim osobama i obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom te centar za socijalnu skrb.
Usluge patronaže odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.

7. Usluge integracije
Usluge socijalne integracije namijenjene su djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u razvoju i djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u ponašanju.
Svrha integracije za dijete i mlađu punoljetnu osobu je stručna pomoć pri uključivanju u programe redovitih predškolskih i školskih ustanova (integracija), a obuhvaća stručnu podršku odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u redovitim predškolskim ili školskim ustanovama.
Usluge integracije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci i mlađim punoljetnim osobama s teškoćama u razvoju i teškoćama u ponašanju, pod uvjetima propisanim zakonom.

8. Usluge boravka
Usluge boravka obuhvaćaju sve oblike dnevnog boravka koje pruža dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom i fizička osoba koja profesionalno pruža te usluge u obiteljskom domu.
Predlažu se oblici boravka: cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak.
U okviru boravka osiguravaju se usluge prehrane, briga o zdravlju i njega, čuvanje, odgoj i obrazovanje, radne aktivnosti, psihosocijalna potpora i rehabilitacija, organiziranje slobodnog vremena, organiziranje prijevoza te druge usluge ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.
Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog boravka, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti povremenog boravka, samo kada je to u najboljem interesu djeteta.

9. Usluge smještaja
Smještaj izvan vlastitog doma obuhvaća sve oblike smještaja u domu socijalne skrbi, udruzi, vjerskoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kod fizičke osobe koja profesionalno pruža usluge smještaja u obiteljskom domu i u udomiteljskoj obitelji.
Predlažu se oblici smještaja: stalni, privremeni, tjedni, povremeni i vikend smještaj.
U okviru smještaja se pružaju usluge stanovanja, prehrane, nabave odjeće i obuće, brige o zdravlju i njege, čuvanja, odgoja i obrazovanja, radnih aktivnosti, psihosocijalne potpore i rehabilitacije te organiziranja slobodnog vremena.
Korisniku bi se moglo u istom razdoblju priznati različiti oblici i pojedine usluge smještaja, ovisno o njegovom izboru i utvrđenim potrebama.
Uz dosadašnje oblike smještaja važan je novi oblik vikend smještaja – npr. dijete koje je u postupku udomljavanja, ima priznato pravo na smještaj u domu socijalne skrbi, može se odobriti vikend smještaj kod buduće udomiteljske obitelji, ili npr. ukoliko o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom koja je stavljena pod roditeljsku skrb nakon punoljetnosti - o kojoj skrbe roditelji ili roditelj njegovatelj, koji povremeno trebaju odmor tijekom vikenda, mogao bi se priznati djetetu i takvoj osobi smještaj tijekom vikenda izvan vlastitog doma.
Priznavanjem više oblika smještaja omogućuje se fleksibilnije odgovaranje na potrebe korisnika te njegova priprema na izvaninstitucijsku skrb ili povratak u obitelj.
Predlaže se da organizirano stanovanje ne treba posebno isticati, jer je ono jedan od načina pružanja usluga smještaja.
Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog smještaja, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti tog smještaja, samo kada je to u najboljem interesu djeteta.
Predlaže se definirati u zakonu: ukoliko jedna osoba i/ili članovi njezine obitelji u smislu ovog zakona ima sklopljeno više od 3 ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama se pružaju usluge smještaja, prehrana, njega i briga o zdravlju te zadovoljavanje drugih životnih potreba angažiranjem trećih osoba ili zapošljavanjem radnika, to će se smatrati pružanjem usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi (rad na crno).

10. Usluga stručne podrške u obavljanju poslova i zapošljavanju

Usluge stručne podrške u zapošljavanju i obavljanju poslova pružaju se odrasloj osobi s invaliditetom , psihički bolesnoj osobi , osobi s problemima ovisnosti, dugotrajno nezaposlenim i drugim korisnicima u riziku od socijalne isključenost kroz uključivanje u radnu sredinu u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama ili kod fizičkih osoba koje profesionalno obavljaju neku djelatnost radi aktivnog uključivanja korisnika u društvenu zajednicu.
Sadašnja praksa nameće potrebu stručne podrške, osobito osobama na smještaju, ali i svima koji nemaju aktivnu ulogu u zajednici a korisnici su usluga socijalne skrbi.
( dugotrajno nezaposleni, osobe sa smanjenom radnom sposobnošću u riziku od socijalne isključenosti, osobe otpuštene s izdržavanja kazne zatvora, beskućnici, osobe s problemima ovisnosti, )To bi bila stručna pomoć i podrška pri uključivanju u zajednicu socijalno isključenih korisnika iz sustava socijalne skrbi (npr. obavljanje nekog društvenog korisnog rada).
Ovu socijalnu uslugu korisnicima pruža ustanova socijalne skrbi, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kroz stručnu podršku koordinatora zaduženog za izbor i pripremu izvođača, procjenu uvjeta, vrste i opsega poslova, pripremu i stručno vođenje korisnika.
Zapošljavanje osoba s invaliditetom može se provoditi kod poslodavaca s kojim je ustanova socijalne skrbi postigla dogovor o zapošljavanju pod posebnim uvjetima.
Opseg usluge i plaća korisnika za obavljeni posao utvrđuju međusobno korisnik, odnosno njegov zakonski zastupnik, ustanova socijalne skrbi i poslodavac ( izvođač ).

Osnovna promjena u priznavanju prava na navedene usluge socijalne skrbi bila bi u tome što bi centri za socijalnu skrb mogli priznati korisniku u istom vremenskom razdoblju više vrsta usluga, ovisno o planu skrbi, potrebama i izboru korisnika, u skladu s uvjetima propisanim zakonom, u svrhu njegovog ostanka u obitelji odnosno bržeg uključivanja u zajednicu korisnika koji se nalazi na smještaju.

b) STANDARDI KVALITETE SOCIJALNIH USLUGA

Usluge socijalne skrbi pružaju se prema normativima i standardima kvalitete koje propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb.
Predlaže se da se zakonom utvrdi ekonomska cijena pružanja usluga socijalne skrbi.

IV. OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

A) MREŽA DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne djelatnosti. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave odlukom utvrđuje mrežu domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi koju obavljaju vjerske zajednice, udruge i druge domaće i strane pravne ili fizičke osobe, uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Mreža bi se utvrđivala prema stvarnoj potrebi pružanja usluga socijalne skrbi na području jedinice područne (regionalne) samouprave za korisnike kojima se ovo pravo priznaje rješenjem centra za socijalnu skrb, za određeno razdoblje.



B) KONCESIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Predlaže se urediti pružanje usluga socijalne skrbi davanjem koncesije temeljem javnog natječaja, na sličan način kako je to uredila Republika Slovenija.
Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne službe.
Javnu socijalnu službu mogu obavljati na osnovi koncesije pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi i Zakonom o kon
cesijama.
Koncesiju za obavljanje usluga socijalne skrbi (smještaja, boravka, integracije i slično), daje županijsko/gradsko tijelo nadležno za socijalnu skrb za područje županije/grada, na temelju mišljenja Savjeta za socijalnu skrb.
Koncesija se dodjeljuje na određeno vrijeme, pri čemu se uvažava visina sredstava koje je koncesionar pridonio za osiguravanje obavljanja usluge za koju se daje koncesija.
Trajanje koncesije može se produžiti i to pod uvjetima propisanim zakonom i koncesijskim ugovorom.
Nadležno tijelo županije/grada za socijalnu skrb u skladu s nacionalnim planom i strategijom te utvrđenom mrežom potreba za uslugama socijalne skrbi, koncesijskim upravnim aktom određuju vrstu i opseg usluga za koje se objavljuje javni natječaj za dodjelu koncesije.
U koncesijskom aktu mora biti određeno za pojedinačne vrste usluga koje su predmet koncesije:
- zemljopisno područje obavljanja usluga;
- broj ili opseg koncesija koje će se na pojedinačnom javnom natječaju dodijeliti za pojedine vrste usluga.
Sastavni dio dokumentacije za nadmetanje u postupku davanja koncesije, uz dokumentaciju propisanu Zakonom o koncesijama, jest odobrenje za pružanje usluga socijalne skrbi, dokaz o raspolaganju prostorom koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti te izjava o zapošljavanju potrebnog broja radnika ovjerena od javnoga bilježnika.
Najviši iznos naknade za koncesiju utvrđuje ministar nadležan za socijalnu skrb.

Ugovorom o koncesiji (upravni ugovor) koncedent i koncesionar uređuju međusobna prava i obveze vezano uz korištenje dane koncesije.
Ugovorom o koncesiji koncedent i koncesionar uređuju međusobni koncesijski odnos i odnos prema korisnicima, a napose:
- vrstu i opseg usluge koja je predmet koncesije,
- početak obavljanja koncesije,
- razdoblje na koje se sklapa koncesijski ugovor,
- cijenu, odnosno način vrednovanja usluga,
te druge odredbe koje su važne za obavljanje usluge koja je predmet koncesije (primjerice, podatke o radnicima koji će pružati socijalne usluge prema propisanim standardima, odredbu o prostoru u kojem će se obavljati djelatnost, odredbu o obvezi koncesionara da ishodi prethodnu suglasnost koncedenta na svaku promjenu koja se odnosi na sadržaj ugovora o koncesiji, a posebice na promjenu djelatnosti, promjenu potrebnih radnika te promjenu prostora u kojem će koncesionar obavljati djelatnost.
Na pitanja iz ugovora o koncesiji koja nisu uređena Zakonom o socijalnoj skrbi primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.
Koncedent vodi registar dodijeljenih koncesija, a podaci upisani u registar, osim osobnih podataka, su javni.
Odredbe zakona koje se odnose na ustanove socijalne skrbi ili druge pružatelje usluga socijalne skrbi primjenjuju se i na koncesionara.
Ako se utvrdi da koncesionar ne obavlja javnu socijalnu službu u skladu s propisima, odlukom o davanju koncesije, odnosno ugovorom o koncesiji koncedent će odrediti rok za otklanjanje nedostataka, a ako koncesionar ne otkloni nedostatke u određenom roku oduzet će mu se koncesija.
U slučaju oduzimanja koncesije koncedent mora osigurati da korisnike pod jednakim uvjetima na skrb primi druga socijalna ustanova ili drugi pružatelj usluga koji obavlja javnu službu.
Ministar nadležan za socijalnu skrb podrobnije propisuje način dodjele koncesije i druga pitanja koncesijskog odnosa,

C) LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi

Uvelo bi se LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi (vanjsko vrednovanje), jer bi standardi kvalitete bili obvezujući za sve pružatelje institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga koje trebaju predvidjeti mehanizme i koordinaciju različitih tijela državne vlasti i javnog sektora uključenih u proces provedbe standarda kvalitete socijalnih usluga.
1. Povjerenstvo za kvalitetu
Povjerenstvo za kvalitetu socijalne ustanove ili druge pravne osobe koja pruža socijalne usluge, jest tijelo koje osigurava kontrolu kvalitete pružanja usluga socijalne skrbi te osigurava provođenje standarda kvalitete socijalnih usluga.
Povjerenstvo za kvalitetu imenuje upravno vijeće i ima najmanje pet članova.
U Povjerenstvu za kvalitetu moraju biti zastupljeni predstavnici svih djelatnosti te radnika svih stručnih sprema u socijalnoj ustanovi.
Sastav i broj članova Povjerenstva za kvalitetu uređuje se statutom ustanove.
2. Referentni centar (centar dobre prakse) može biti ustanova socijalne skrbi ili dio te ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno zakonu i ispunjava normative i standarde za pružanje usluga socijalne skrbi.
Dobivanjem rješenja kojom se nekoj ustanovi i drugoj pravnoj osobi priznaje status referentnog centra (centra dobre prakse), ustanova ili dio socijalne ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno posebnome zakonu stječe pravo uporabe i isticanja znaka i naziva referentnog centra.
Rješenje o određivanju referentnog centra objavljuje se u »Narod¬nim novinama«.
Naziv referentni centar dodjeljuje se na vrijeme od pet godina.
Mjerila za dodjelu i obnovu naziva referentnog centra propisuje pravilnikom ministar.

3. Licenciranje
Najprije bi se provodio postupak tijekom upravnih i inspekcijskih nadzora, standardi će se koristiti kao mjerila za ocjenu kvalitete pružatelja usluga, jer će se tijekom provođenja nadzora nad pružanjem usluga kontrolirati kvaliteta pruženih usluga.
Oni pružatelji usluga koji bi bili dobro ocijenjeni, dobili bi za izvrsnu uslugu najvišu ocjenu, za dobru i dostatnu uslugu manju ocjenu, a za lošu ocjenu plan poboljšanja i rok u kojem trebaju poboljšati uslugu, a u protivnom bi kao krajnja mjera bila zabrana rada.




D) USTANOVE SOCIJALNE SKRBI I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA

Ustanove socijalne skrbi su centar za socijalnu skrb, obiteljski centar, dom socijalne skrbi i centar za pomoć i njegu.

Etičko povjerenstvo ustanova socijalne skrbi jest tijelo koje osigurava obavljanje djelatnosti ustanove na načelima etičkog kodeksa djelatnosti socijalne skrbi.
Etičko povjerenstvo imenuje upravno vijeće i čini ga najmanje pet članova, od toga jedna trećina članova suprotnog spola, s time da najmanje jedan član etičkog povjerenstva treba biti osoba koja nije radnik ustanove.
Upravno vijeće imenuje i zamjenike članova etičkog povjerenstva.
Broj članova i sastav etičkog povjerenstva uređuje se statutom ustanove.
Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka ustanova čiji je osnivač pravna i fizička osoba može ovlastiti etičko povjerenstvo druge ustanove.
Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu.
Etičko povjerenstvo ustanove socijalne skrbi prati primjenu etičkih i načela socijalne struke u obavljanju djelatnosti ustanove te rješava i druga etička pitanja u obavljanju djelatnosti ustanove.

1. Centar za socijalni rad (Centar za socijalne poslove)

Centar za socijalni rad i njegove podružnice osnivaju se u skladu s mrežom koju utvrđuje jedinica područne (regionalne) samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za socijalnu skrb.
Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad centrima za socijalni rad
- na jedinice područne (regionalne) samouprave.
Centar za socijalni rad - i njegova podružnica bi mogao započeti s radom kada se rješenjem nadležnog tijela u županiji utvrdi ispunjavanje uvjeta za poček rada, te upiše u sudski registar i upisnik ustanova socijalne skrbi.
Predlažemo da zakon da mogućnost osnivanja savjetovališta u okviru centra. Mnogo je korisnika kojima je potreban savjetovališni rad, a koji nisu obuhvaćeni savjetovališnim radom u obiteljskim centrima odnosno obiteljski centri sada ne pružaju usluge tretmana korisnika.

Centrom za socijalni rad - upravlja upravno vijeće koje imenuje osnivač, a predlažu se 2 varijante:
1. se da se sastav, način imenovanja, odnosno izbora članova, trajanje mandata i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuje se aktom o osnivanju odnosno statutom centra za socijalni rad, -.
2. da Upravno vijeće ima sedam članova i čine ga predstavnici osnivača (predsjednik i 2 člana) i radnika ustanove (1 član), stručnih radnika (1 član), korisnika (1 član) i lokalne zajednice (1 član).
Članove upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nadležnog za socijalnu skrb, predstavnika korisnika na prijedlog korisnika ustanove i lokalne zajednice na njezin prijedlog.
Jednog člana upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog stručnog vijeća između stručnih radnika centra za socijalnu skrb.
Predstavnika radnika u upravno vijeće imenuje i opoziva radničko vijeće.
Predstavnika korisnika predlažu udruge koje djeluju na području socijalne skrbi u županiji.
Članovi upravnog vijeća moraju imati završen diplomski sveučilišni studij/stručni studij, osim člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće ustanove.
Mandat članova upravnog vijeća traje pet godina.
Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje osnivač, a isplaćuje se iz sredstava ustanove.
Ravnatelj centra za socijalni rad - mora imati:
- završen sveučilišni diplomski studij i ispunjavati propisane uvjete za stručnog radnika u centru za socijalnu skrb (završen sveučilišni diplomski studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije),
- položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, i
- položen program za vođenje ustanove socijalne skrbi/licencu za rad ravnatelja, koji propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.
Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće, na mandat od pet godina.
Osoba imenovana za ravnatelja sklapa s upravnim vijećem ugovor o pravima i dužnostima na vrijeme od pet godina u punom radnom vremenu.
Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove stručnog radnika u ustanovi, na njegov će zahtjev ugovor o radu mirovati do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopnih mandata.
Osoba imenovana za ravnatelja ima se pravo vratiti na rad u ustanovu u kojoj je prethodno radila, ako se na te poslove vrati u roku od trideset dana od dana prestanka obavljanja ravnateljskih poslova, u protivnom joj prestaje radni odnos.
Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, osobi imenovana za ravnatelja, nakon povratka na rad, razdoblje mirovanja ugovora o radu ubraja se u neprekinuto trajanje radnog odnosa.
Osobu imenovanu za ravnatelja do povratka na poslove za koje joj ugovor o radu miruje zamjenjuje osoba u radnom odnosu koji se zasniva na određeno vrijeme.
Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja ako utvrdi:
- da ravnatelj ne obavlja poslove koji su mu povjerene zakonom ili ako u svom radu krši zakonske odredbe,
- da je ravnatelj objektivno odgovoran za loše financijsko poslovanje ustanove,
- da je nadležno tijelo ustanove odbilo program rada koji je predložio ravnatelj,
- da je državna revizija dala negativno mišljenje o financijskom poslovanju ustanove,
- da je povjerenstvo za stručni i upravni nadzor utvrdilo veće propuste pri obavljanju djelatnosti,
- da nije upozorio upravno vijeće na obvezu pokretanja natječajnog postupka za imenovanje ravnatelja u roku koji određuje statut ustanove.
Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, ako se utvrdi da su se stekli uvjeti za razrješenje, propisani Zakonom o ustanovama, da ravnatelj krši obveze iz ugovora o pravima i dužnostima ili da ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja ustanove.
Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, rješenje o razrješenju ravnatelja donosi ministar.
Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja na prijedlog inspektora i povjerenstva za upravni nadzor u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga, a ministar procijeni da je prijedlog opravdan, ravnatelja će razriješiti ministar nadležan za socijalnu skrb.
Osoba koja je razriješena prije isteka mandata jer nije ispunjavala obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama odnosno nije ispunjavala obveze poslovodnog ili stručnog voditelja, ne može biti ponovno imenovana za ravnatelja niti vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove socijalne skrbi sljedećih 10 godina.
Način i postupak razrješenja ravnatelja pobliže se uređuje statutom centra za socijalnu skrb.
Za vršitelja dužnosti ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za stručnog radnika centra za socijalnu skrb.
Predlaže se da u slučaju ako ustanova, odnosno ustanova i podružnica, imaju više od 20 stručnih radnika, stručno vijeće čine predstavnici stručnih radnika sjedišta i podružnice koji bi se birali na način utvrđen općim aktom ustanove.

2. Dom socijalne skrbi

Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad domovima socijalnu skrb na jedinice područne (regionalne) samouprave.
Alternativa: Potrebno je razmotriti da li bi Republika Hrvatska i u kojim slučajevima zadržala pravo za osnivanjem doma za područje Republike Hrvatske, u kojim slučajevima bi Ministarstvo provodilo postupak osnivanja i utvrđivanja uvjeta za početak rada tih domova.

Postupke za osnivanja doma socijalne skrbi i utvrđivanja uvjeta za početak rada, kao i u slučaju prestanka doma, provodila bi nadležna jedinice područne (regionalne) samouprave, a žalba protiv rješenja nije dopuštena, ali se može voditi upravni spor.
Također se predlaže da upisnik ustanova vodi jedinica područne regionalne samouprave za ustanove na svom području, a Ministarstvo za područje cijele Rebublike Hrvatske.
Domom socijalne skrbi upravljalo bi upravno vijeće kojeg imenuje osnivač u sastavu propisanom kao do sada, uz dodatak člana ispred stručnih radnika i lokalne zajednice, a ostale odredbe bile bi kao naprijed za centar za socijalnu skrb.

Ravnatelj doma socijalne skrbi mora imati:
- završen sveučilišni diplomski studij i ispunjavati propisane uvjete za stručnog radnika u domu socijalne skrbi (završen sveučilišni diplomski studij socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije),
- položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, i
- položen program za vođenje ustanove socijalne skrbi/licencu za rad ravnatelja, koji propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.
Iznimno za ravnatelj može biti izabrana i osoba sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem pravne ili ekonomske struke, uz uvjet da dom ima stručnog voditelja ??????
Predlaže se da se ravnatelja doma može imenovati i razriješiti na isti način kao ravnatelj centra za socijalnu skrb
Predlaže se da u slučaju ako dom ili dom i njegova podružnica imaju više od dvadeset stručnih radnika, stručno vijeće činili bi predstavnici stručnih radnika svih stručnih cjelina doma i podružnice, imenovani na način utvrđen općim aktom doma.
Predlaže se da se Zakonom propiše mogućnost da se dom socijalne skrbi može osnovati i radi stjecanja dobiti.
Predlaže se da se u domovima socijalne skrbi više ne provode programi odgoja i obrazovanja po propisima obrazovanje, nego da se prenesu na ustanove obrazovanja statusnom promjenom - podjelom ustanove ili na drugi način.

3. Pružanje socijalnih usluga bez osnivanja doma socijalne skrbi (sada čl. 105. ZSS)

Predlaže se da vjerska zajednica i udruga čiji je cilj zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba može pružati usluge smještaja i drugih socijalnih usluga, bez osnivanja doma, a sve postupke u svezi obavljanja navedene djelatnosti vodila bi jedinica područne (regionalne) samouprave. Predlaže se da se zakonom propiše obveza ovim pružateljima usluga da, ukoliko imaju zaposlenih 10 i više stručnih radnika, moraju imati stručna tijela koja bi obavljala poslove vezane za stručni rad iz nadležnosti stručnog vijeća u domu i stručnog voditelja.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih osoba koje pružaju usluge skrbi izvan vlastite obitelji na području svoje mjesne nadležnosti, a Ministarstvo za cijelu Republiku Hrvatsku.
I nadalje bi se pravne osobe mogle doregistrirati za pružanje usluge smještaja i drugih socijalnih usluga do 30 korisnika bez osnivanja doma.

4. Centar za pomoć i njegu
Predlaže se da sve postupke u svezi osnivanja centara za pomoć i njege u kući vodi jedinica područne (regionalne) samouprave), a protiv rješenja se ne može podnijeti žalbu, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
Također se predlaže da dom socijalne skrbi može pružati usluge pomoći i njege u kući za više od 30 korisnika bez osnivanja centra za pomoć i njegu.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge centra za pomoć i njegu u kući na području svoje mjesne nadležnosti a Ministarstvo za područje Republike Hrvatske.

5. OBAVLJANJE SOCIJALNE SKRBI FIZIČKIH OSOBA KAO PROFESIONALNE DJELATNOSTI

a) Obiteljski dom

Predlaže se da se Zakonom propiše da članovi obitelji mogu pružati usluge obiteljskoga doma i bez zasnivanja radnog odnosa, ako nisu u radnom odnosu ili ako ne obavljaju djelatnost kao fizičke osobe (obrt ili profesionalna djelatnost).
Također se predlaže da prethodnu suglasnost strancu s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobitoga interesa za korisnika, umjesto ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, daje jedinica područne regionalne samouprave na čijem području korisnik ima prebivalište odnosno stalni boravak.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju fizičkih osoba koje pružaju usluge obiteljskog doma na području svoje mjesne nadležnosti te da jednom godišnje ažurirane podatke dostavlja ministarstvu.

b) Savjetovalište

Predlaže se precizirati poslove i uvjete za rad savjetovališta i postupke u svezi utvrđivanja uvjeta za obavljanje poslova savjetovališta prenijeti na jedinicu područne (regionalne) samouprave.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju osoba koje pružaju usluge savjetovališta na području svoje mjesne nadležnosti te da po službenoj dužnosti ažurirane podatke dostavlja ministarstvu.
E) DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJA I ZBIRKE PODATAKA

Vođenje dokumentacije i evidencije te zbirku podataka potrebno je regulirati sukladno informatizaciji u sustavu socijalne skrbi te zakonima o zaštiti tajnosti i osobnih podataka.
Za potrebe obavljanja djelatnosti socijalne skrbi određene zakonom, za planiranje politike socijalne skrbi, praćenje stanja te za znanstveno-istraživačke i statističke svrhe na području socijalne skrbi vode se zbirke podataka koje obuhvaćaju cjelokupni nacionalni sustav socijalne skrbi i jedinstveni registar korisnika kojima je priznato pravo iz sustava socijalne skrbi.
Zbirke podataka sadrže podatke o: uslugama, novčanim socijalnim pomoćima, drugim vrstama pomoći prema ovom zakonu, oslobađanjima od plaćanja usluga, pružateljima usluga u djelatnosti socijalne skrbi, financiranju djelatnosti socijalne skrbi, te obavljanju drugih poslova koje su komorama u djelatnosti povjerene zakonom kao javne ovlasti i o obavljanju poslova koje nositeljima djelatnosti nalažu drugi propisi.
Zakonom je potrebno utvrditi obvezu vođenja propisane evidencije i dokumentacije za sve pružatelje usluga (sada time nisu obuhvaćene pravne osobe iz članka 105. Zakona).
Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb je upravljač centralne zbirke podataka o novčanoj socijalnoj pomoći i socijalnim uslugama, a podatke iz te zbirke može razmjenjivati s drugim tijelima samo pod uvjetima propisanim zakonom.

V. STRUČNI RADNICI

Stručne poslove u centru za socijalnu skrb obavljaju osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem socijalnog rada i socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije i edukacijske rehabilitacije, s položenim stručnim ispitom.
Stručne poslove u domu socijalne skrbi te drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja poslove socijalne skrbi obavljaju i osobe sa završenim preddiplomskim i diplomskim studijem socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, logopedije, zdravstva te drugih znanosti, s položenim stručnim ispitom.
Stručne poslove u centru za socijalnu skrb, domu socijalne skrbi te drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja poslove socijalne skrbi mogu obavljati i drugi stručni radnici odgovarajućeg usmjerenja i stupnja stručne spreme, u skladu s djelatnošću pravne i fizičke osobe koja obavlja poslove socijalne skrbi.
Predlažemo da se izričito navede da odgojno-tretmanske poslove u domovima socijalne skrbi mogu obavljati samo prvostupnici i magistri socijalnog rada, psihologije i socijalne pedagogije, a ne kao do sada stručnjaci različitih društvenih usmjerenja (npr. profesor tjelesnog ili zemljopisa).
Predlažemo ukidanje vježbeničkog staža kako je on sada definiran, polaganje stručnog ispita definirati kroz strukovne komore, osim za pravnike i druge voditelje i rješavatelje u upravnom postupku, koji polažu državni stručni ispit.
Stručni radnici u sustavu socijalne skrbi imaju pravo na superviziju, koju osigurava poslodavac.
Pojedine usluge socijalne skrbi mogu pod vodstvom stručnih radnika obavljati kao dragovoljan i neprofesionalan rad i volonteri, za koje nije posebno propisana stručna naobrazba, sukladno važećim propisima o volonterstvu.
Etički kodeks stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi donosi ministar nadležan za socijalnu skrb.


a) STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE, USAVRŠAVANJE, NAPREDOVANJE I IZDAVANJE LICENCIJA

Stručno osposobljavanje
Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo i obvezu trajno se stručno osposobljavati i usavršavati kroz programe koje je odobrila strukovna komora i nadležno ministarstvo.
Pod trajnim stručnim osposobljavanjem i usavršavanjem podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti i struci u području socijalnog rada, socijalne pedagogije, psihologije, logopedije, edukacijske rehabilitacije, radne terapije, odgoja, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, socijalne politike i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi.
Programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja organiziraju i provode nadležne strukovne komore.
Uz strukovne komore programe mogu provoditi i visoka učilišta, ustanove socijalne skrbi te udruge.
Program stručnog osposobljavanja i usavršavanja treba sadržavati temu, namjenu, ciljeve programa iskazane kompetencijama, metode poučavanja, organizaciju, način vrednovanja i oblik certificiranja, broj polaznika, vrijeme trajanja programa i troškovnik.
Način i postupak stručnog osposobljavanja i usavršavanja stručnih radnika, stručnih suradnika i ravnatelja propisuje ministar.

Napredovanje
Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi mogu napredovati u struci, odnosno zanimanju u najmanje tri razine i stjecati odgovarajuća zvanja.
Stručni radnici, stručni suradnici i ravnatelji u djelatnosti socijalne skrbi mogu biti nagrađeni za izvanredna postignuća u djelatnosti.
Razine, uvjete i način napredovanja i nagrađivanja, propisuje ministar.

Licencije
Licencija za rad u djelatnosti socijalne skrbi je javna isprava kojom se dokazuju potrebne razine općih i stručnih kompetencija stručnih radnika, stručnih suradnika i ravnatelja u djelatnosti socijalne skrbi.
Prvom licencijom za rad stručnih radnika i stručnih suradnika u djelatnosti socijalne skrbi smatra se uvjerenje o položenom stručnom ispitu.
Stručni radnici i stručni suradnici imaju pravo i dužnost licenciju obnavljati svakih pet godina, a uvjete i postupak propisuju strukovne komore uz suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Komore
Komore su strukovne organizacije stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi sa statusom pravne osobe.
Stručni radnici za završenim sveučilišnim diplomskim studijem, prvostupnici te stručni radnici srednje stručne spreme koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi na području Republike Hrvatske, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, obvezno se učlanjuju u strukovne komore.
Ustrojstvo, nadležnost i način rada komora uređuje se posebnim zakonom.
ALTERNATIVA: Predlaže se osnivanje jedne socijalne komore, koja bi bila podijeljena prema različitim strukama u djelatnosti. Naime, postojanje više strukovnih komora (logopeda, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora i pravnika u djelatnosti socijalne skrbi) ekonomski neće biti održivo

b) ORGANIZIRANJE RADA I RADNO VRIJEME U MREŽI JAVNE SOCIJALNE SLUŽBE
Centri za socijalnu skrb, domovi socijalne skrbi i druge pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge socijalne skrbi u mreži javne djelatnosti socijalne skrbi obvezni su neprekidno pružati socijalnu skrb, radom u jednoj, dvije ili više smjena, preraspodjelom radnog vremena ili pripravnošću u skladu s potrebama korisnika i oblicima pružanja usluga.
Vrijeme provedeno u aktivnoj pripravnosti smatra se radnim vremenom i uračunava se u redovni fond mjesečnih radnih sati.
Početak, završetak i raspored radnog vremena pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge u mreži djelatnosti socijalne skrbi propisuje pravilnikom ministar.
U slučajevima izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera, ministar je ovlašten poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim Zakonom, uključivši i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih pravnih i fizičkih osoba koja obavljaju djelatnost socijalne skrbi i radnika, dok te okolnosti traju.

VI. NADLEŽNOST I POSTUPAK

Na temelju javnih ovlasti jedinice područne (regionalne) samouprave rješavale bi u drugom stupnju o pravima iz socijalne skrbi, obiteljskopravne zaštite i drugim pravima u skladu s posebnim zakonom, dok bi rješavanje o izuzeću centra za socijalnu skrb, ravnatelja i/ili stručnih radnika, i nadalje obavljalo ministarstvo.
O sukobu mjesne nadležnosti između centara za socijalnu skrb s područja dvije jedinice područne (regionalne) samouprave odlučivalo bi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a o sukobu nadležnosti između centra za socijalnu skrb i općine, grada i Grada Zagreba odlučivalo bi također ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
Predlaže se da o sukobu nadležnosti između centra za socijalnu skrb na području iste jedinice područne (regionalne) samouprave rješava jedinica područne (regionalne) samouprave,
Također se predlaže da se propiše rok za izvršenje rješenja o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji.
Postupak za priznavanje prava iz sustava socijalne skrbi provodio bi se u pravilu prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, uz preispitivanje prava kao po važećem zakonu.
VII. NADZOR

Nadzor nad radom centra za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi i drugih pružatelja usluga koja obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnih i drugih radnika koji pružaju usluge socijalne skrbi obuhvaća: – unutarnji nadzor,
– stručni nadzor komore,
– inspekcijski nadzor
- upravni nadzor.



Unutarnji nadzor
Ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi obvezno provode unutarnji nadzor nad radom svojih ustrojstvenih jedinica i stručnih radnika.
Za stručni rad ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, odgovoran je ravnatelj, upravno vijeće ili osoba ovlaštena za vođenje poslova pravne osobe.
Unutarnji nadzor provodi se na temelju općeg akta ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora.
Općim aktom utvrđuje se način obavljanja unutarnjeg nadzora.
Godišnji plan i program provedbe unutarnjeg nadzora ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi obvezni su izraditi najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu.

Stručni nadzor komore
Stručni nadzor nad radom ustanove socijalne skrbi i druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na kvalitetu i vrstu usluga socijalne skrbi provodi nadležna komora.
Stručni nadzor provodi se sukladno općim aktima komore na koje daje suglasnost ministar.
U slučaju utvrđenoga stručnog propusta stručnog radnika ili povrede načela etike izriču se mjere u skladu s aktima nadležne komore.
U provođenju inspekcijskog i stručnog nadzora u ustanovama socijalne skrbi te kod drugih pružatelja usluga skrbi izvan vlastite obitelji i drugih socijalnih usluga, stručni nadzor provode stručnjaci koje predlažu nadležne strukovne komore na listu stručnjaka koju donosi ministar.
Inspekcijski nadzor
Inspekcijski nadzor nad primjenom i izvrša¬vanjem zakona, drugih propisa i općih akata u djelatnosti socijalne skrbi kao i nadzor nad stručnim radom domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge socijalne skrbi izvan vlastite obitelji i obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnih radnika provodi inspekcija.
Stručni nadzor nad radom domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge socijalne skrbi izvan vlastite obitelji provode uz inspektore i stručnjaci s liste stručnjaka koju donosi ministar na prijedlog strukovnih komora.
Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru prava, dužnosti i ovlasti utvrđenih ovim zakonom ili drugim propisom.
Ministar utvrđuje godišnji plan rada inspekcije.
Inspekcija osobito:
1. prati i proučava obavljanje djelatnosti socijalne skrbi i poduzima mjere za njeno kvalitetno obavljanje,
2. nadzire zakonitost rada u obavljanju djelatnosti socijalne skrbi,
3. razmatra podneske pravnih i fizičkih osoba koji se odnose na nadzor iz utvrđene nadležnosti te o poduzetim radnjama i mjerama pisano obavještava podnositelja.

U obavljanju inspekcijskih poslova inspektor ima pravo i obvezu:
1. privremeno zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi zbog otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nedostataka,
2. zabraniti provođenje mjera i radnji koje su protivne zakonu ili drugom propisu,
3. zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi koje više ne ispunjava uvjete u pogledu prostora, radnika i opreme,
4. zabraniti samostalan rad stručnom radniku koji nema odobrenje za samostalan rad,
5. zabraniti rad domu socijalne skrbi i drugom pružatelju usluga koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi i stručnom radniku koji ne osigurava kvalitetu i sadržaj usluga,
6. predložiti nadležnoj komori provođenje postupka u cilju utvrđenja potrebe dodatnog stručnog usavršavanja stručnog radnika, odnosno potrebu ponavljanja provjere stručne osposobljenosti,
7. zabraniti rad i predložiti komori oduzimanje odobrenja za samostalan rad stručnom radniku,
8. zabraniti obavljanje djelatnosti, ako se ona obavlja bez rješenja o ispunjavanju propisanih uvjeta,
9. uputiti stručnog radnika na pregled radi ocjene zdravstvene sposobnosti u slučaju sumnje na gubitak zdravstvene sposobnosti za obavljanje djelatnosti,
10. narediti poduzimanje drugih mjera za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim propisom.
Na postupak inspektora primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom pojedina pitanja nisu drukčije uređena.
Ako inspektor osnovano posumnja da je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo, uz rješenje za čije je donošenje ovlašten, obvezan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za poduzimanje mjera podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje postupka zbog kaznenog djela.
Tijelo kojem je podnesen zahtjev, odnosno prijava iz stavka 1. ovoga članka obvezno je o ishodu postupka obavijestiti ministarstvo.
O provedenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama inspektor vodi očevidnik, čiji sadržaj, oblik i način vođenja propisuje pravilnikom ministar.
Ako se inspektoru prilikom provođenja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor zdravstveni inspektor je ovlašten zatražiti pomoć službenika unutarnjih poslova.
Inspektor je odgovoran:
1. ako pri nadzoru propusti poduzeti, odnosno narediti mjere koje je po zakonu bio obvezan poduzeti, odnosno narediti,
2. ako prekorači svoje zakonske ovlasti,
3. ako ne podnese prijavu, odnosno ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nepravilnostima, odnosno nedostacima.
U odnosu na način i tijek provođenja inspekcijskog nadzora, predlaže se po uzoru na engleski model, objaviti nalaz na web stranicama s programom poboljšanja standarda pružanja usluga te uključivanje korisnika u rad inspekcije paralelno s uvođenjem standarda kvalitete u djelatnosti socijalne skrbi.
Također se predlaže da se, u odnosu na važeći Zakon, propiše da se sanitarni nadzor nad standardima prehrane (uključuje i kvalitetu prehrane), nad cjelokupnim prostorom i opremom pravnih osoba, provodi sanitarna inspekcija
Također treba utvrditi što uključuje zdravstveni nadzor u djelatnosti socijalne skrbi.

Upravni nadzor

Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi provodi upravni i stručni nadzor nad radom centra za socijalnu skrb i podružnice. O provedenom upravnom nadzoru povjerenstvo odnosno državni službenik obvezan je u roku 30 dana napisati izvješće koje sadrži prikaz utvrđenog stanja, prijedlog mjera koje u određenom roku treba poduzeti radi otklanjanja nedostataka, podnijeti prijavu za kazneno djelo ili prekršaj, prijedlog za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti ravnatelja centra za socijalnu skrb ili drugog radnika te prijedloge za poduzimanje drugih potrebnih mjera. Nalaz o provedenom upravnom nadzoru s planom poboljšanja dostavlja se centru za socijalnu skrb u roku 60 dana od dana provedenog nadzora.
Kontrolu izvršenja izrečenih mjera državni službenik koji je provodio nadzor provodi u pravilu posredno, pribavljanjem izvješća i dokaza o provedbi mjera, a može se provesti i neposrednim kontrolnim upravnim nadzorom, ako to zahtjeva priroda radnji koje se u izvršenju mjera trebaju poduzeti, odnosno kada potrebu neposrednoga kontrolnog nadzora zbog nedostataka u izvješću utvrdi državni službenik koji je provodio nadzor.
Stručni nadzor nad radom centra za socijalnu skrb provode državni službenici i stručnjaci s liste stručnjaka koju donosi ministar na prijedlog strukovnih komora. Način provođenja stručnog nadzora i njegov sadržaj, te uvjete koje moraju ispunjavati ovlašteni stručni radnici za provođenje stručnog nadzora utvrđuje općim aktom ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi uz suglasnost strukovnih komora u djelatnosti socijalne skrbi.
Ministarstvo provodi i inspekcijski nadzor u centru za socijalnu skrb nad provedbom zakona i drugih propisa kojim se utvrđuje ustrojstvo i način rada, opći akti, te uvjeta glede prostora, opreme, stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb. Inspekcijski i upravni nadzor u centru za socijalnu skrb provode upravni inspektori.

VIII. NAKNADA ŠTETE

Korisnik koji je na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, ostvario novčanu pomoć dužan je nadoknaditi štetu ako je:
- na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je na drugi protupravan način ostvario novčanu pomoć na koju nije imao pravo ili ju je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada,
- novčanu pomoć ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.
Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime socijalne novčane pomoći od osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati korisnika socijalne skrbi. Za slučaj smrti korisnika ministarstvo /jedinica lokalne (regionalne) samouprave ima pravo na povrat isplaćenih iznosa od njegovih nasljednika.
Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave neće podići tužbu radi povrata iznosa iz stavka 2. ovoga članka ako bi ostvarivanjem tražbine nasljednici i članovi njegove obitelji ostali bez imovine odnosno prihoda potrebnih za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba.
Novčana socijalna pomoć koju je korisnik primio na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, koje je bilo na temelju ovoga zakona, ili na temelju odredaba zakona koji uređuje opći upravni postupak ukinuto ili oglašeno ništavim, u visini razlike između primljene novčane socijalne pomoći i novčane socijalne pomoći na koju ima pravo na temelju rješenja izdanog u postupku ukidanja odnosno proglašenja nevažećim, je neopravdano primljena novčana socijalna pomoć i korisnik ju je dužan vratiti.
Centar za socijalnu skrb odlučuje o povratu neopravdano primljene novčane socijalne pomoći. Neopravdano primljenu novčanu socijalnu pomoć korisnik je dužan vratiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, a nakon tog roka sa zakonitim zateznim kamatama. Centar za socijalnu skrb i korisnik mogu sklopiti nagodbu o načinu i vremenu povrata neopravdano primljene novčane socijalne pomoći, pri čemu se u obzir uzima visina vlastitog prihoda korisnika i njegov socijalni položaj.
Ministarstvo/jedinica lokalne (regionalne) samouprave može na prijedlog korisnika prema prethodnom mišljenju centra za socijalnu skrb odlučiti da se njegov dug djelomično ili u cijelosti otpiše, ali najviše do visine vrijednosti predmeta i primanja koji su prema propisima o ovrsi izuzeti iz ovrhe. Molbu za otpis, odnosno djelomični otpis, koja mora sadržavati podatke o vlasništvu imovine, ušteđevini i dohocima korisnika i članova njegove obitelji, korisnik predaje centru za socijalnu skrb. Dug se otpisuje prema kriterijima za otpis poreznog duga poreznim obveznicima – fizičkim osobama.
Samac ili obitelj koji su ostvarili sredstva prodajom imovine ili su darovali svoju imovinu nemaju pravo na novčanu socijalnu pomoć za razdoblje za koje iznos pomoći odgovara visini osnovice za plaćanje poreza na promet nekretnina.

IX. KAZNENE ODREDBE

Predlaže se povećati kazne za postojeće prekršaje i preciznije ih propisati, osobito za rad na crno.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Predlaže se da ministarstvo nadležno za poslove socijalnu skrb, prenese svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi i centrima za socijalnu skrb nad kojima je u ime Republike Hrvatske obavljalo prava i dužnosti osnivača na jedinicu područne (regionalne) samouprave na čijem području domovi imaju sjedište, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i ovoga Zakona s danom 1.siječnja 2011. godine.
Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, na koje bi se prenijela osnivačka prava, bilo bi dužno danom njihova prijenosa osiguravati sredstva za nastavak obavljanja djelatnosti doma i centra za socijalnu skrb.
Započeta kapitalna ulaganja u domove socijalne skrbi i centre za socijalnu skrb, financirala bi se iz državnog proračuna i nakon prijenosa osnivačkih prava do završetka izgradnje. Novi osnivač ne bi mogao domu socijalne skrbi i centru za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka promijeniti djelatnost bez prethodne suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Zatečeni korisnici usluga skrbi izvan vlastite obitelji kojima je navedeno pravo priznato rješenjem nadležnoga centra za socijalnu skrb na području jedinice područne (regionalne) samouprave na kojoj nemaju zadnje prebivalište ili boravište, ostali bi i dalje korisnici skrbi izvan vlastite obitelji kod zatečenoga pružatelja usluge do osiguranja pružanja navedenih usluga na području jedinice područne (regionalne) samouprave na kojoj imaju zadnje prebivalište ili boravište, a način plaćanja troškova usluga skrbi izvan vlastite obitelji utvrdio bi se rješenjem centra za socijalnu skrb.
Županije bi ugovarale pružanje usluga osobama s prebivalištem na njihovom području za pružanje socijalnih usluga na području druge županije.
Predlaže se u prijelazne i završne odredbe propisati obvezu domovima socijalne skrbi koji obavljaju djelatnost obrazovanja da u roku od npr. dvije godine provedu postupke podjele ustanova, odnosno transformacije, u kojem roku će navedene poslove, stručne radnike i školske obveznike preuzeti ministarstvo obrazovanja.

Prijenos osnivačkih prava bio bi postupno proveden - po vremenskim razdobljima i po vrstama ustanova.

_________________
Pozdrav i do skorog pisanja
http://www.zajedno-do-zdravlja.hr | http://www.dubrovnik-adriatic.com | http://www.dubrovnik.barovicbest.com |


Vrh
 Profil Web stranica  
 PostPoslano: 18-03-2011 19:32  Citiraj (i odgovori)  
Administrator
Administrator
Avatar

Pridružen: 12-10-2006 19:10
Postovi: 217
Lokacija: Dubrovnik
Nacrt Zakona o socijalnoj skrbi

_________________
Pozdrav i do skorog pisanja
http://www.zajedno-do-zdravlja.hr | http://www.dubrovnik-adriatic.com | http://www.dubrovnik.barovicbest.com |


Vrh
 Profil Web stranica  
Prikaži poruke :  Redanje  
Forum je zaključan Tema je zaključana [ne možete slati/uređivati poruke/odgovarati].  [ 3 poruka ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika: / i 2 gostiju.


Ne možete započinjati nove teme.
Ne možete odgovarati na poruke.
Ne možete uređivati svoje poruke.
Ne možete izbrisati svoje poruke.
Ne možete slati privitke.

Traži:
Izaberi forum:  


Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group • HR (CRO) autor baze Ančica Sečan | prilagodio Roberto Machiedo
Style originally created by Volize © 2003 • Redesigned SkyLine by MartectX © 2008 - 2009
Modified by Roberto Machiedo, Zajedno do zdravlja © 2006-2011