Nazalost iridociklitis moše biti potpuno asimptomatski ( i uglavnom je), pa da ga roditelji nikako ne mogu primjetiti.
No treba obratiti paznju na pojavu bilo kakve promjene u ocima: - bijele tockice na šarenici - nesimetrija zjenice, - fotofobija, - nepravilnost zjenice, - crvenilo, - promjena boje šarenice... - osjecaj zamagljenosti - suzenje oka
Normalna zjenica se na svijetlu suzava, a po mraku širi (" u mraku su velike oči").
Pojava uveitisa/iridociklitisa moše nastati i mnogo mnogo godina poslije ulaska u remisiju, pa je potrebno još dugi niz godina iši na kontrole, za svaki slučaj.
Jedno povecalo dobro doše za lakse kucno promatranje.
Ako bi došlo do uveitisa, cilj je što prije raširiti zjenice midijatrikom da se ne stvore sinehije, a onda još i kortiko kapi.
Kontrola traje jako kratko sa špalt lampom (djeca gledaju u "dalekozor" sa uperenim svjetlom), pa nije smak svijeta napraviti je svaka 2 mjeseca.
_______________
Iridociklitis (prednji uveitis) Upala šarenice naziva se iritis, a upala cilijarnog tijela je ciklitis. Kako je teško razlučiti jednu upalu od druge, te kako su obično upalom zahvaćene obje strukture, najbolje je uvijek koristiti izraz iridociklitis ili prednji uveitis. Znakovi iridociklitisa su: cilijarna ili miješana hiperemija spojnice, zamućen vid, uska ili nepravilna zjenica, te bol u području oka, obrve i sljepoočnice (cilijarna bol). Biomikroskopom se vide proširene žile šarenice, te znakovi upalne eksudacije u prednjoj komorici: Tyndallov fenomen i prašinasti precipitati na endotelu. U težim slučajevima precipitati na endotelu su zransti, a u najtežima vidi se još i hipopion. Znakovi eksudacije u prednjoj komorici razvijaju se na slijedeći način: iz upaljenih šareničnih žila leukociti izlaze u sobnu vodicu, gdje se osvijetljeni procjepnim svjetlom vide kao svjetlucave lebdeće čestice, poput čestica dima u snopu svjetla kino-projektora (Tyndallov fenomen - pojava da osvijetljena koloidna čestica reflektira svjetlo kao sekundarni izvor svjetlosti). Leukociti se hvataju na endotel rožnice, pa ovaj izgleda kao je prašnjav (prašinasti precipitati). Ako ih je mnogo, u daljnjem toku upale talože se na endotelu u obliku okomite crte koja seže okomito od dna prednje komorice do središta rožnice, a potom u obliku zrnastih precipitata koji oblikuju trokut s bazom prema dnu prednje komorice, a vrhom prema središtu rožnice, i to tako da su grublja zrnca bliže bazi, a sitnija bliže vrhu trokuta. U najtežem slučaju leukociti se talože u dnu prednje komorice i vide se kao bijeli talog (hipopion). Intraokularni tlak je normalan ili malo povišen. Ovakav oblik iridociklitisa naziva se negranulomatoznim, a prema vrsti zamućenja sobne vodice razlikuje se serozni, fibrinozni, hemoragički ili purulentni iridociklitis. Negranulomatozni iridociklitis može imati akutan ili kroničan tok. Rjeđi je granulomatozni oblik iridociklitisa u kojem se na šarenici jasno razabiru upalni čvorići - granulomi. Uzroci granulomatoznog iridociklitisa su specifične bolesti: tuberkuloza, sifilis, te sarkoidoza. Uzrok iridociklitisa je u 60% nepoznat, u 20% pauciartikularni juvenilni reumatoidni artritis, a u oko 20% druge autoimune bolesti ili, iznimno, infekcije. Kod prve pojave iridociklitisa nije neophodno činiti širu obradu u smislu traženja uzroka, osim ako nema osnovane sumnje na neku podležeću bolest (npr. Bechterewljeva bolest). Kod ponovljenog iridociklitisa, osim osnovnih laboratorijskih pretraga, treba učiniti pretrage u smislu autoimunih bolesti. Kod granulomatozniih iridociklitisa treba učiniti pretrage na sifilis i tuberkulozu. Liječenje. Midrijatik (smanjuje eksudaciju iz šareničnih žila, sprečava pojavu sinehija, imoblizira uveu), steroidne kapi i mast, po potrebi antireumatici u kapima, ili i oralno (kod bolova i autoimunih upala). U teškim slučajevima daju se steroidi sistemno.
_________________ Anita Moorjani "Ponovno rodjena"
Zadnja izmjena: kate; 23-10-2009 09:00; ukupno mijenjano 1 put/a.
|